Farma posle svinja

Ne znam ko je ko, između svinja i ljudi, Ispod krinke, svi su oni sasvim isti, A kako onda normalan da ne poludi, Od svih laži kojim nema kraja listi?   Životinjama je najzad napukao film, Pa svezaše u isti obor i ljude i svinje, Nema vajde od jurnjave za dušama zlim, Uvek se vrate […]

Avanture večnog dečaka

Po nebeskoj pučini sam mirno plutao, Beskrajnim plavilom, dokle pogled seže, I kao da me vrtlog nemilosrdno gutao, Kad oglasio se alarm od kog snovi beže.   Novo sivo jutro me gledalo sa prozora, Snenim pogledom sam tražio svest, Diorama moje sobe krije plenum čopora, Plemena senki koje vežbaju svoj ples.   Sleteo sam niz

Ljubav i druge nesreće

Duž nebeskog svoda su goreli oblaci, Iznad stare krčme na kraju sokaka, Boca tamjanike i karirani stolnjaci, I dugi jecaj violine, na vrhu sevdaha.   Pevali su onu baladu, himnu boema, Zbog koje se kristal rasipa po podu, Sa pričom kako sreće u ljubavi nema, I da svi koje zavoliš, ipak uvek odu.   Moj

Knjiški ustanak

Sunce je polako tonulo na pučini, Topilo se u peni među talasima, Mesec je smišljao šta da učini, Ćućorio s skitnicama i alasima.   Nad gradom se nadvio plašt tišine, More je prebacilo solažu u piano, Posut mrvicama zvezdane prašine, Grad utonu u stanje, sebi posve strano.   Na dahu suprotnog vetra dojaha legija, Kroz

Kalendar mog detinjstva

Magla se kao plašt nadvila nad poljem, Pokrila k’o zvono bele rade i maslačke, Pastelom osenčila protiv njihove volje, I sunce stidljivo virka kroz oblačke.   Pod mojim prozorom jedna breza čami, U čijoj se krošnji krije cela moja banda, Malo povijena, kao da se nečeg srami, Il ne beše sađena da postane čarda.  

Poslednja pesma o njoj

Glavnim sokakom odjekuju fanfare i trube, Goč svemu daje onaj radosni, svečani ton, Na svadbenim kočijama, mladenci se ljube, Po truckavoj kaldrmi čuje se kopita zvon.   Opšta radost širila se mojom ulicom, Svatovi su je sejali pesmom i uzvikom, Ko onaj klinac sa čarobnom frulicom, Što hipnotiše miševe svojom muzikom.   Samo, ja sam,

Zarez na grudima

U polutami radionice, pod žutim sjajem lampe, Stari drvodelja je završavao još jednu  lutku, Još par sitnih detalja i može da veže kanape, Ali najvažniji deo dolazio je baš u tom trenutku.   Na grudi joj nežno ureza jedan mali zarez, Kao lični pečat, da je odvaja od svih drugih, Urezavši ga, on na stranu odloži

Epitalam – planeta pesnika

Na dva svetlosna sata od zvezde Lusore, Nalazi se Epitalam, planeta pesnika, Gde je svaki pesnik istom lučom stvoren, Jezik su im rime, akcenat je tehnika.   Onde imaju moć da gospodare svime, Da sagrade most do neba jednom rečju, Ne treba im štapić, dovoljne su rime, Jer i odrasli imaju onu maštu dečju.  

Lupež

Baš u  gluvo doba, negde oko pola noći, Na čas su zadremale dvorske straže, I baš tada desio se ovaj gnusan zločin, Počinilac neznan, dokazi se traže.   Lupež je provalio u pesnički kabinet, Ispremetao rime, ustrojio opšti haos, U potrazi za nečim, niko ne zna čime, Je li motiv krađa ili možda pakost?   Zapravo

Kraljevstvo pesnika

Ne mogu puno toga, al još u pesmama sam kadar, Da skrojim svet po meri i u njemu budem vladar, I da osvojim te pesmom, to moj je pravi plan, S dve reči da prizovem sunce, kad budeš htela dan.   I sve svoje verne trupe, poslao bih u taj boj, Flotu specijalnih rima u

Pesmo moja

Ti nisi samo žena, jedna u gužvi mnogih,Koje kroz srce samo prođu, i ne zastanu ni tren,Ti si više kao rima, koju na dar od Boga dobih,Da u duši cela veka osećam šapat njen.   Ti si više kao pesma, koju čuvam ja u sebi,I ne znam gde te više ima: u srcu il u

Дневник капетана Роџерса

Нисам сигуран када ни на који начин, Је у мој живот ушла и пустила корен, Какав чаробни напитак, какав тајни зачин, Ме убедио да сам само за њу створен?   Наглавачке је окренула цео мој свет, У моје стихове је уплела црвене кончиће, И само једном речју променила ми клет, Већ другом је побркала све

Scroll to Top