ako je zemlja još uvijek Pangea onda nikad nismo bili bliže rubu rubu pameti rubu ljudskosti   u koju smo ulicu pogrešno skrenuli gdje nam je razum ispao dal’ smo majmuni ili lavovi dal’ zvijer sam ili homo sapiens tko sam ja mama   where is this world going mom kao da predstava je ovo […]

umačemo hljeb duboko masnoća se cijedi niz ruku kolesterol povišen jetra masna mi umačemo poštovani gledatelji dobra vam večer pratite dnevnik ovo su najvažnije vijesti dana danas je zabilježen novi slučaj femicida još jedna žena još jedno ime zaboravljeno među statistikom i ciframa obrazovanje tone u školama nedostaje učitelja a i ovih što ima su

dobar vam tek malo su vam usta masna obrišite ih rukavom i nema se biftek se u zelenom biberu jede lako je kad tehnološki narod plaća pašteta i po’ velikog bijelog hljeba obliži limenku okrajak je ostao ne govori punim ustima seljački je šuti praznih usta sevap je Allah će sigurno znati to cijeniti možda

svi smo u šoku kakvom d fucking šoku nezapamćena tragedija kakva d fucking tragedija upravo dok čitate ovo događa se negdje opet isto jedna alfa muškarčina jedan bog batina jedna žena majka jedno dijete strah i to možda baš pored vaših vrata dok je muzika pojačana no vi ne gledate tuđa posla to se tiče

Na Vrbanja mostu sedam dana su ležali, leševi. Mrtvi. Jedno pored drugog, njezina ruka na njegovom srcu. Drugi su prolazili, gledali, šutjeli. Tek bi se koji zalutali golub sa Baščaršije sažalio nad njima, zapjevao odu žalosnu, pustio izmet. I dalje su odzvanjali ispaljeni metci, čuli njihovi krici, smijeh vojnika. Vojnika koji su, samo, činili svoju

reanimacija naučne erotike iznenadna smrt naglo i očekivano nekada smo bili zdravi puc-puc kokice pucaju sjednimo natoči krvi valjda smo ljudi neke teče niz grlo započnimo reanimaciju položeni na bok gravitacija suprotnog smjera jesmo li sigurni u ovom ludilu tresu nas po ramenima neki zvukovi odzvanjaju jesmo li dobro jeste li dobro jesi li dobro

Duboki udah, na početku… Što se zbiva u početku? Operimo ruke, čiste su. Sjedim na rubu stolice, neki me smatraju luđakom, sebi sam normalan. I svijet se vrti, vrti, vrti… Mi se okrećemo, okrećemo, okrećemo… Zašto se ja ne vrtim? Ne okrećem se, ja samo sjedim na rubu stolice. Pratim taj krug. Kazaljke još nisu