Gore je zamrijeti negoli umrijeti,
Ne biti tu, ali ipak biti.
Bivati, a ništa ne umjeti,
Samo disati, pri spavanju sniti.
Gore je biti mrtav, pri svijesti
Osjećati, misliti, a ništa ne reći,
Čekati na cesti tko će te prevesti.
Tako čekati trenutak sljedeći.
Gore je ne imati inata zrno,
I ne biti svoj kad život to traži,
Negoli sve smrti i sve crno;
Sve ono čime nas svijet plaši.
Od svih radnji, zbivanja i stanja
Najgora su, nekako, zamiranja.
Ella Bojčetić
