O novembru
Kišoviti i tmurni
Želim nešto da te pitam
Što mi srce mori
Zašto si tako hladan
Bezosjećajan
Ne pitaš
Samo uzimaš
2024.
Početak novembra
Uzimaš pod svoje krilo 17 ljudi
Nevinih
Nedužnih ljudi
Sa snovima
Nadanjima
Budućnošću pred sobom
Koji dan kasnije
17. rođendan dođe
Uveče poziv stiže
Bako moja nema te više…
Nadala sam se
Da istina nije
Vratiše se uspomene
Na nas dvije
Smijeh
Jurnjava kokošaka po dvorištu
Dobra hrana
Udoban krevet
18. rođendan prođe
Preživjeh ga
Na pola srca
2026.
Dvije godine o novembru
17 ljudi i dalje ti pod krilom spava
I ko zna koliko još
Sa svih strana ove naše planete
Jutros saznah jednu vijest
Drugarica
Najbolja na svijetu cijelom
Ostala je bez svoje bake
Ne znam način da je utješim
Šta da kažem
Šta da učinim
Jedino znam da mi je zadatak
Da budem tu uz nju
Za deset dana
Dvadeseta samo što nije
19 godina punim
Ne želim ući u njih
Želim da ostanem još malo zaglavljena
U punoljetsvu
Dvije godine…
Moja Milena
Otkako mi te nema…
Ne znam kako ću preživjeti taj dan…
