O prećutanim rečima ne mogu da pišem. Zbog prećutanih reči ponekad plitko dišem, uzalud se trudim da ćutim tiho, kad mi reči izviru kroz stisnute zube.
O prećutanim rečima sanjarim noću, prećutane reči uvlačim u svoju samoću, prećutane reči su izvor nadanja mojih prećutanih reči više se ne bojim.
Prećutno nikad ne klimam glavom prećutno se smešim i kad nisam upravu.
Prećutno volim par ljudi, prećutno se skrivam od sopstvene ćudi koja me plaši i jezu u kosti uteruje, prećutno ću da živim prećutno preterujem.