7. Razgovor sa ocem
Nakon mise zadušnice:
Tri kočije su stale pred crkvu, a Paolo je došao sada do Lucije i rekao: Seko, možemo li sada razgovarati?… Lucia je bila pored oca i pitala ga: Oče, možemo li uzeti jednu kočiju samo za nas dvoje?… Octavio: Ako nećeš kasnije imati onakve izjave i ispade, možete… Lucija je požurila sjesti u najljepšu kočiju koju su dovezli, te je Paolo sada ocu rekao: Oče, pouzdaj se u mene, sredit ću ja nju dok ne dođemo natrag na imanje… Octavio: Sine moj, moram se pouzdati u tebi jer ti majka neće izdržati još jedan njezin ispad danas… Paolo: Oče, bez brige, neće više nikad, idem sada, vidimo se na imanju… Paolo se zatim popeo u kočiju gdje je već sjedila Lucija i sjedio nasuprot Lucije, zapovjedio kočijašu da krenu prema imanju San Carlos… Kada su konji krenuli, Paolo je rekao: Što želiš?, ubiti nam roditelje?… Lucia: Zar je grijeh voljeti i htjeti se udati za voljenog čovjeka?… Paolo: Jest, ako smo u koroti… Lucia: Vidim ti si u koroti, suze ti liju… Paolo je pokazao na svoje srce i rekao: Tu mi teku bujice i bujice suza, ali znam da je našoj majci najteže, pa se pravim jak pred njom dok mi u srcu teku bujice i bujice suza… Paolo: Zar si zbilja mislila ono što si rekla?, zar zbilja misliš da tebe ne bih roditelji, Amalia i ja otplakivali?… Lucia: Ne da mislim, nego sam uvjerena, nitko ne bih pustio ni suzu za mnom jer me ne volite, miljenica obitelji je bila Amalia koje više nema, ali je nažalost i ostala miljenica i u grobu kojeg nema… Paolo je ovoga trenutka odlučio koja će biti sudbina daljnjeg grofovska, te je svoju odluku odlučio priopćiti večeras ocu, te je sada rekao Luciji: Sada sam donio tešku, vrlo tešku odluku zbog tvoga nesnosnog ponašanja danas, ali i inače i namjeram ju večeras priopćiti ocu… Lucia se razveseli i pita ga: Odlaziš nam?, potražit ćeš neki dom u selu?… Paolo samo reče: Vidjet ćeš, vidjet ćeš… Sada je kočijaš stao ispred vrata imanja i Lucia i Paolo su izašli iz kočije… Lucia je otišla unutra, a Paolo je još satima šetao i ponekad bih pogledao u nebo i rekao: Amalia, oprosti mi, ipak ne mogu dopustiti da prijestoljo naslijednica bude naša mlađa sestra… Paolo nije bio ni na ručku, sjedio je na travu i jeo ju je, sjećao se Amalije i njihovog djetinstva, mladosti i odrastanja… Paolo je sada bio zarobljen u vlastitim mislima i osjećajima, ležao bih na travi, gledao u plavo nebo… I tako je došla i večer, Paolo je napokon ušao u kuću i sjeo je na svoje mjesto u blagavaonici i počeo je jesti što je bilo pred njim, te je tada pitao Octavia: Oče, možemo li razgovarati poslije večere?… Octavio: Sine, naravno, dok ispratimo Martina…
Nakon večere je Martin još ostao, a Paolo je otišao spavati, osjećao se umornim od toga dana…
Nekoliko sati kasnije:
Paolo se probudio oko 23 sata, digao se sa kreveta, te vidio da u radnoj sobi gori svijeća, te je pokucao, a onda je čuo Octavijev glas koji je govorio: Naprijed… Paolo je ušao i rekao: Oče, zašto ne spavate?.. Octavio je sjedio uz svijeću, imao naočale za čitanje na očima i otvorenu knjigu „Razum i osjećaji“ od Jane Austen, te je rekao: Nisam mogao zaspati, pričekao sam da ti majka zaspe, pa sam došao čitati jednu knjigu od Amalijine omiljene autorice… Paolo: Da, voljela je čitati knjige od Jane Austen, pogotovo je voljela čitati ležeći u travi gdje bi krinolinu svu zaprljala, bila je uvijek divlja, ali je govorila da ju njene knjige odvode u neki drugi svijet… Octavio se malo nasmijao, te je rekao: Da, bila je uvijek divlja, nego sine, htio si s mnom razgovarati, izvoli sjedni i reci mi što ti je na srcu?… Paolo je sjeo nasuprot Octavia i počeo je govoriti: Oče moj, Vi znate koliko sam želio studirati medicinu i postati ovo što sam sada, ali otkada Amalije nema, u meni se nešto dvoumi i danas sam dok sam se vozio sa Lucijom ovamo, donio vrlo tešku odluku, s Vašim odobrenjem, ponovo prihvaćam titulu budućeg grofa… Octavio je zatvorio knjigu, stavio je na stolić ispred sebe i skidajući naočale sa nosa, govorio je: Sine, znaš li što to znači, čega se odričeš, a što možda dobivaš?… Paolo: Oče, znam čega se odričem, odričem se svoga poziva, jedine i prave ljubavi u svojem životu, a dobit ću na teret polovicu ako i ne cijelu Panamu… Octavio: Sine, na ovom istom mjestu smo razgovarali prije 16 godina i razriješio sam te te dužnosti, iako si mi prvorođenac, što se dogodilo od tada?… Paolo je uhvatio za glavu sa obje ruke i rekao: Oče, Amalijina smrt je sve promijenila, ništa nije isto… Octavio: Sine, ali i sam sada kažeš da će ti Panama biti teret, a Lucija bi sutra postala grofica kada bi to bilo potrebno… Paolo: U Luciji i jest problem, mislim da neće biti dobra grofica… Octavio: Svi trebaju malo vježbe, a ti prvo nađi curu i objavite zaruke, pa ćeš onda ponovo doći u obzir… Paolo se digao s stolice i rekao: Oče, je li to Vaša zadnja?… Octavio: Jest…. Paolo je sada bez pozdrava otišao iz radne sobe i uzeo prvu bocu vina iz blagavaonice i izašao van sa bocom vina… Paolo je ponovo sjeo na travu, te je prvo otvorio bocu, onda ju je podigao u zrak prema nebu, te je rekao: Ovu bocu pijem za tebe, draga moja seko, nadam se da ti je lijepo tamo gore… Paolo nikada nije popio više od jedne čaše vina, ali je sada iskapio cijelu bocu za trenutak i onesvijestio se na travi…
Nekoliko sati kasnije:
Lupita je zaželjela šetnju u gluho doba noći prije negoli se svi probude, te je pronašla onesvještenog Paola, te se spustila na koljena kraj njega. Kada je kleknula kraj njega, primjetila je ispražnjenu bocu u njegovoj desnoj ruci, pa mu je pomirisala dah, bilo je očito da je Paolo mrtav pijan po prvi put u životu… Dah mu je zaudarao na alkohol… A Lupita je, znajući da ju ne čuje, sada rekla: Želim da mi bude dijete lijepo kao ti, a ne nalik na onoga moga Lorena, zato mi oprostite sve sveti što ovo učiniti… Prvo je njega svukla do gola, a onda i sebe i vodila ljubav je s pijanim i onesviještenim Paolom na travi… A kada je završila, navukla mu je sve kao i na sebe, a onda ga je polako odnijela u njegovu sobu i pokrila ga…
Naravno kada se sutra ujutro probudio, bio je toliko mamuran, imao je strašnu glavobolju i apsulutno ničega se nije sjećao, osim razgovora s ocem koji nije prošao kako je zamišljao… Samo je jedva dao inekciju majci i nastavio spavati cijeli taj dan…
