4. IZLAZAK
ANNA
Budi me zvuk laveža. Mojito doslovno vrišti po dnevnom boravku i inzistira da ga pustim vani. Polako se dižem s kauča, još napola omamljena od drijemanja. Konačno sam se opustila… Otvaram vrata, a on leti van i potrči prema nekome.
Čujem poznat glas – Amanda? Trepnem nekoliko puta, pokušavajući se uvjeriti da ne sanjam. Gledam u taksistu koji se muči s njezinim koferima, izvlačeći ih jedan po jedan iz automobila, veće iz prtljažnika, a manje povlači sa stražnjeg sjedala, a neke skida čak i s krova. Izgleda kao da ih ima barem milijun, u svim mogućim veličinama, uzorcima i bojama.
„Di si, mali! Di si, srećo tetina!” Amanda veselo podiže Mojita, a on, sav razdragan, trza se i liže je po cijelom licu. Ne treba mi bolji sudac karaktera, na Kevina je uvijek režao.
„To je bilo brzo,” kažem s osmijehom.
„Što želiš čuti? Pa valjda neću dopustiti da prvu subotu u ‘Mordoru’ provedeš sama, iako mi se ovo mjesto više čini kao ‘Rivendell’. Kuća je prekrasna! Ako si zamislila subotnju večer provesti plačući za onim ‘gnjusom’ uz Pretty Woman i čašu Chardonnaya, razmisli dvaput. Ono što ja nudim jesu: tri boce Chardonnaya, lakirane Louboutinke tvojeg broja i seksi crvena haljina. Dušo, noćas upoznaješ svog Richarda Gerea.”
„Amanda, nisam tužna.”
„Vidim. Dakle, bila sam u pravu kada sam tvrdila da ga ne voliš.”
„Apsolutno.”
„Znači li to da ne idemo vani, da ne kaniš upoznati svog Richarda Gerea?”
„Nisam to rekla.” Pijani izlasci s Amandom uvijek imaju najbolji tvist. Obožavam njenu ludu stranu.
„Onda prestani pričati i pomozi mi unijeti stvari u kuću!”
„Prodano!” kažem oduševljeno.
Približim joj se i zagrlim ju. Osjetim lagani trzaj njenog tijela, znam da je iznenađena. „Amanda, znaš da te volim?”
„Bože, naravno da znam, a tko me ne bi volio kad sam savršena. OK, savršenstvo ne postoji, ali ja sam jako blizu tome”, nasmije se.
***Sedam sati kasnije i dvije boce vina manje…***
„Amanda, neee…”, vičem kroz smijeh.
„Zašto ne? Izgledaš prejebozovno”, smije se polupijana.
„Prekratka je, pola dupeta mi ispada van i dekolte je predubok, a ove cipele…”, bunim se. „To nisam ja, izgledam, izgledam…”, tražim riječi.
„Izgledaš predobro, Anna. Nisi svjesna koliko si lijepa. Ubila bih za tvoje noge.”
„Misliš li to zaista?”
„Naravno, za tvoje i one od Sharon Stone”, namigne mi.
Gledam svoj odraz u ogledalu. Alkohol mi malo magli vid, ali mi istovremeno daje i onu dozu samopouzdanja koja mi uvijek nedostaje. Ispravljam se i zauzimam zavodnički stav. Zadovoljna sam onime što vidim. Na sebi imam zagasito crvenu haljinu pripijenu uz tijelo koja jedva pokriva moje intimne dijelove. Dekolte je dubok, gotovo do pupka. Sva sreća da nemam velike grudi pa sve nekako stoji na svom mjestu. Na nogama nosim lakirane, 10 cm visoke Louboutin potpetice s karakterističnim crvenim potplatom. Cijeli outfit zaokružuje kožnata jakna marke AllSaints i mala crna Chanel torbicom. Moja tamnosmeđa bob frizura je savršeno ispeglana, jednostavan make up, crveni ruž u nijansi haljine i crni tuš koji mojim zelenim očima daje onaj mačkasti izgled. Prvi put se osjećam 10 od 10!
Amanda zna posao, nasmiješim se svom odrazu u ogledalo. „Zadovoljna sam”, okrenem se prema njoj.
„Naravno da jesi kada imaš najboljeg stilistu na svijetu. Dođi, moram te nešto naučiti.”
„Što točno?”
„Ovo je jako važno. Sigurna sam da ćeš upamtiti bez problema, s tvojim fotografskim pamćenjem”, nasmiješi mi se.
Gledam zaintrigirano u nju. Svaki put kada spominje moje pamćenje znam da je u pitanju glupost. Obučena je u elegantnu bijelu haljinu s visokim ovratnikom, jako slična onoj koju je nosila Sharon Stone u Sirovim strastima te visoke bijele potpetice.
„Gledaj dobro i uči od profesionalca.”
Senzualno korača prostorom, a zatim sjeda uspravno na stolicu. Pali cigaretu, potpuno opušteno, kao da kontrolira situaciju u prostoriji. Njena haljina je toliko kratka da više otkriva nego što pokriva.
„Pratiš?”
„Pratim”, a zatim polako podiže jednu nogu i prekriži je preko druge, te bez oklijevanja, noge ponovno prekriži i otkriva da ne nosi donje rublje.
„Nemaš gaće!” izgovaram iznenađeno, a zatim prasnem u grlen smijeh. „Luda si kao praćka!”
„Bobo, ti dobro znaš da ja ne nosim gaće!” referira se na sinkroniziranu scenu iz Gospodara prstenova.
„YouTube će ti spržiti mozak. Prestani s tim pizdarijama.”
„Mislim da neću nikada.”
Pogledam u nju i suzdržavam suze radosnice. „I, što sam trebala naučiti?”
„Tehniku zavođenja!”
„Da se primijetiti da je u pitanju dosta suptilna tehnika.”
„Znaš dobro da sam ja direktna”, ustaje sa stolice.
„Oh, itekako znam. Idemo, ne želim pokvariti šminku prije dolaska u Green Garden.”
„Jesi li upamtila pokret?”
„Da, da…naravno.”
Green Garden je krcat ljudima, a prostor ispunjen energijom subotnje večeri. Na bini svira lokalni pop-rock bend, a zvuk gitare i bubnjeva odzvanja prostorijom, miješajući se s veselim žamorom glasova i smijehom. Pjesme su pune energije, savršene za subotnju večer kada svi žele uživati, opustiti se i zaboraviti na svakodnevne brige. Ulazim i odmah me pogodi val topline, pomiješan s mirisom parfema, i svježe točenog piva. Atmosfera je opuštena, a istovremeno uzavrela. Za mnom slijedi Amanda.
„Jesi li primijetila koliko ima zgodnih muškaraca?”
„To nisu muškarci Amanda?”
„Nego, što su?”
Okrenem se prema njoj. „Mužjaci!”
„Hahaha…”, nasmije se. „Misliš li da ima koji vampirski mužjak za mene?”
Pogledam je upitno, uzdignutim obrvama. „Zaista?”
„S takvim stvarima se nikada ne šalim.”
„Po mogućnosti da liči na Iana Somerhaldera iz Vampirskih dnevnika?”
„Bilo bi poželjno. Kako si pogodila?” glumi začuđenost što me ponovno nasmije.
„Nije bilo teško”, promatram ljude oko sebe. „Znaš da postoji matematička anegdota s vampirima koja kaže da, kada bi svaki vampir koji ugrize čovjeka pretvorio tu osobu u vampira, cijela bi populacija Zemlje postala vampiri u samo dvije i pol godine!”
„Aha…”, odgovara.
„Nisam ti zanimljiva?”
„Niti najmanje.”
„Nego, što ti je zanimljivo?”
„Pogledaj malo oko sebe. Ovo je poput švedskog stola i svi izgledaju dobrooo…”
„Vidim da se više ne plašiš Vrsta?”
„Kada tako izgledaju, ne!” nasmije se jače.
Gledam oko nas, i uglavnom vidim muškarce, visoke, atletski građene, s onim laganim, nehajnim osmijesima na licima. Previše su lijepi pa znam da nisu ljudi. Razgovaraju u malim skupinama, promatrajući bend ili jednostavno uživaju u alkoholu i malim zakuskama za šankom. Većina pogleda kratko se zadržava na nama, ali sve je vrlo diskretno – tek pokoji osmijeh, klimanje glavom u znak pozdrava. Rasvjeta je prigušena te lagano obasjava lica posjetitelja toplim, zlatnim tonovima.
„Mislim da smo večeras zvijezde večeri”, čujem je ushićenu iza sebe.
„Čini se da si u pravu.” Malo sam zabrinuta, jer primjećujem poglede. „Vrijeme je da počnemo ozbiljno piti.”
„Mudro zboriš. Annaaaa, tko je onaj Chris Hemsworth za šankom?” zaskviči u moje uho.
„Ah da, zaboravila sam ti spomenuti lažnog Chrisa”, smiješim joj se. „Znala sam da ćeš biti oduševljena.”
„Zaboravila si spomenuti lažnog Chrisa, lažnog, gotovo identičnog Chrisa? Imam osjećaj da sam umrla i probudila se u raju. Ovo mjesto je ludilo!”
„Što se dogodilo s potragom za vampirom?”
„Tko ga jebe. Nitko ne može konkurirati Thoru. Idemo za šank, Anna, vidim dva slobodna mjesta.”
„Dobra večer, lijepe dame”, osmjehne nam se lažni Chris čim smo sjele za šank.
Stvarno je zgodan, a večeras izgleda zamamno. Na sebi nosi bijelu košulju s podvrnutim rukavima koja ističe njegove snažne nadlaktice, dovoljno otkopčanu, da otkrije obrise njegovih mišićavih prsa. Dugu, plavu kosu, ležerno je zavezao u nisku punđu, dok njegove plave oči gotovo hipnotiziraju. Kratka brada od nekoliko dana dodaje mu onu dodatnu dozu muževnosti i šarma. Ne preferiram plave muškarce, ali on je stvarno sexy.
„Kako vam mogu pomoći večeras?”
„Mogu smisliti tisuću načina na koje mi možeš pomoći”, senzualno mu odgovori Amanda.
„Dva Cosmopolitana, molim”, uletim, podbadajući Amandu laktom u rebro.
„Ništa Cuba libre večeras?” upita me Amanda.
„Ne, Cuba libre je na godišnjem.”
„Ne želim Cosmo!” izgovara teatralno.
Gledam u Amandu, a ona ne skida pogled s lažnog Chrisa. On se lagano smiješi i odgovara joj istom mjerom. Polako križa nogu preko noge, a zatim radi onaj pokret iz Sirovih strasti. Gotovo zakolutam očima.
„Želim jedan seks – Sex on the Beach?”
„Samo jedan?” upita lažni Chris te se naslanja na šank ne skidajući pogled s nje. Zure jedno u drugo, toliko dugo, kao da nitko oko njih ne postoji.
„Dvije votke i kolu, molim”, prekidam trenutak jer vidim da će eskalirati.
Lažni Chris se ispravlja, namigne Amandi, a zatim se udalji.
„Prestani!” šapnem joj u uho.
„Zašto, jesi li vidjela kako izgleda?!”
„On nije običan muškarac, a tko se igra vatrom mogao bi se i opeći.”
„Uf… jedva čekam. Mislim da sam se zaljubila i postoji velika mogućnost da večeras ne spavam doma.”
„Nemoj se niti šaliti.”
„Oh, ne šalim se. Smrtno sam ozbiljna.”
„Baš si morala izvesti Sharon Stone pokret?”
„Misliš li da je upalilo?”
„Ne znam. Ponovi da budem sigurna”, odgovaram ironično.
„Da znaš da hoću.”
U tom trenutku lažni Chris stavlja pred nas četiri votke, suptilno se nasmije, a zatim kaže. „Prve su na račun kuće, a druge na moj”, pogleda još jednom senzualno u Amandu, a zatim se udalji.
„Vidiš, savršen je!” kaže ushićeno te uzima piće u ruke. „Moramo se kucnuti!”
„Slažem se”, uzimam i ja svoje. „U što?” upitam ju i gledam u njene vragolaste oči.
„U novi početak, zdravlje pod normalno, malo više novaca i puno sexa!” kaže a zatim se kucnemo s čašama.
Nismo stale samo na tim votkama, već smo nastavile i dalje. Atmosfera u lokalu se znatno zagrijala, a činilo se da je sve više muškaraca, ako je to uopće bilo moguće. Alkohol me totalno otupio, ali dugo se nisam tako dobro zabavljala.
„Znaš, Amanda, da je seks dobar za zdravlje?”
„Naravno da znam, zato ga i prakticiram često, ponajviše sama sa sobom. Ipak samu sebe najbolje poznajem.”
„Hahahaha….”
„Što se smiješ?”
„Ništa.”
„Daj, reci sada!”
„Koliko seksualnih igračaka posjeduješ.”
„Nedovoljno”, nasmije se, a zatim ispije gutljaj.
„Zakoni u Teksasu priječe posjedovanje više od šest seks igračaka.”
„Molim? To je strašno!”
„Ako misliš da je to strogo, Alabama još uvijek ima zakon koji zabranjuje prodaju istih i ona je jedina država koja to i provodi.”
„Hoćeš reći da tamo ne bih mogla imati niti moj mali slatki vibrator?”
„Tvoj vibrator nije ni mali, a niti slatki – ali ne. Osim, ako nemaš uputnicu liječnika.”
„Hahaha…kladim se da tamo liječnici na tome odlično zarađuju.”
Naš razgovor prekida žamor publike i uzvici potpore. Pjevač benda s osmijehom silazi sa stejdža, a mijenja ga najljepši muškarac na svijetu. U trenutku osjetim trnce duž cijelog tijela. Gledam u njega kao očarana i ne mogu skinuti pogled. Zbunjuje me vlastita reakcija; nikad u životu nisam tako nešto osjetila. Moje oči su širom razrogačene dok upijam svaki njegov pokret dok se polako približava mikrofonu. Lagano skida svoju kožnu jaknu i odlaže je na naslon stolice. Sada je samo u običnoj bijeloj majici i plavim ispranim trapericama. Nikad bijela majica nije izgledala tako dobro. Nije skroz uska, ali savršeno ocrtava njegovu mušku figuru, isklesanu poput statua grčkih bogova. Osjećam nekakvu ludu konekciju. Buljim u njega, gotovo očarana. Njegova tamna kosa skoro mu dodiruje ramena, a lice mu vjerojatno odgovara omjerima zlatnog reza. Pravilni nos, usnice stvorene za ljubljenje i bademasti oblik očiju. Prekrasan.
„Sve osim penisa”, zamucnem.
„Spomenula si penis, Anna? Morat ćeš mi dati malo više informacija jer ne znam na koji penis misliš. Bogata je ponuda večeras”, smiješi mi se Amanda.
Pročistim grlo i pokušavam pronaći svoj glas. Ne mogu vjerovati kako me samo jedan pogled na tog prekrasnog muškarca toliko uzbuđuje. „Kada pogledamo grčke statue, usprkos njihovim savršenim tjelesnim dimenzijama, u oči upada da većina njih ima male i spuštene penise. Razlog te umjetničke ‘skromnosti’ je u tome što su Grci imali nešto drukčiju predodžbu o značenju simbolike penisa nego mi danas”, izbrbljam.
„A ispljunula si enciklopediju jer…”, pogleda me upitno.
I dalje gledam u smjeru stejdža što navodi Amandu da i sama okrene glavu u tom pravcu.
„Zato što je on savršen, poput statua grčkih bogova”, izgovorim gotovo kroz šapat.
„Osim malih penisa, hahaha, razumijem sada. Ali tko će pratiti tvoje moždane poveznice”, smije se.
„Chris, Chriiiiis”, poziva Amanda barmena preko šanka.
„Luka, izvoli”, kaže lažni Chris.
„Možeš li mi otkriti tko je onaj pali anđeo na stejdžu. Izgleda da je mojoj prijateljici uspio telepatski spržiti mozak. Počela je spominjati penise, a vjeruj mi, ona je uvijek fina i ozbiljna, čak i kada je pijana.”
„A kako ću naplatiti tu informaciju?” zavodljivo je upita Luka.
„Poljupcem, naravno, ali kada ja budem htjela i kako ja budem htjela”, ozbiljno pregovara.
„Dogovoreno”, brzo se složi. „To je Gabriel, naš Alfa. Vjerojatno su ga nagovorili da nešto otpjeva.”
Krene melodija, ona toliko poznata koju jednostavno obožavam. Gitarist svira poznatu „Careless Whisper” od Georgea Michaela, ali u rock verziji jako sličnoj kakvu je svojevremeno izvodio bend Seether. Gabriel uzima mikrofon desnom rukom i zatvara oči, koncentrirajući se na uvodnu melodiju. Ne skidam pogled s njega, a sekunde traju beskonačno. U trenutku kada otvara oči, pušta svoj glas i uspostavlja kontakt s mojim očima. Gledam u njega, u njegov pogled koji je dug i prodoran, potpuno usmjeren samo na mene. Ne mogu se pomaknuti, ne želim se pomaknuti. Mogla bih ga gledati i slušati zauvijek. U tom trenutku shvaćam da više ne pjeva publici, već samo meni. Njegov glas je prožet dubokim tonovima baritona s onom seksi rašpom u kojoj se utapam.
Moji osjećaji bujaju u meni; želim mu se približiti, želim ga dotaknuti. Opčinjena sam njime i jednostavno ne mogu skrenuti pogled. Njegova pojava je mračna, poput boje njegova glasa. Gutam ga očima i osjećam kako prodire u moju dušu. Fokusirana sam na njegove zlatne oči i arogantan smiješak na licu. Zna što mi radi. Osjećam ga u potpunosti, kao da je pored mene, osjećajući toplinu njegova tijela, miris njegove kože. Zamišljam svoje prste kako prolaze kroz guste pramenove njegove kose, kako klize njegovim čvrstim prsima. U transu sam, a onda me Amanda trgne.
„Prestani blejati, pokaži malo dostojanstva!”
„Onako kako si ti dostojanstvena cijelu večer prema barmenu?” podrugljivo joj uzvratim.
„Ja bar ne slinim”, odgovori mi sa smiješkom.
U tom trenutku se pogledamo i prasnemo u grleni smijeh. Život je ponovno lijep.
„Vjerujem da si izjavila da si 6 od 10 i da te nikad nitko ne primjećuje. Teško mi je u to povjerovati s obzirom na izbor haljine. A sudeći po tome kako mirišeš, vjerujem da si i jako ukusna”, čujem onaj dubok bariton iza svojih leđa. U tom trenutku shvaćam da je glazba stala. Lagano se okrenem i ugledam tamne oči prožete zlaćanim nitima. Ispred mene stoji prekrasna zvijer, sada u ljudskom obličju – Gabriel.
