ja sam mala
manja manja od svega
a avioni piče iznad grada
moja haljina opet roza i plava
između svega
aurora i njena razbijena glava
moj um, vaga
elegantni egoista
na vratima hotela
da vidiš ti kako se veseli na balkanu
dok kafena iz svemira
smrtnike pozdravlja
i poziva sva buduća
srebrna proleća
za mene je odavno
spremljena lomača
sa 12 na podu
sa 22 u holu
hodaj ružice
hodaj po vodi
po oblacima
progutaj avione što bacaju bombone
avioni što lete i lete iznad grada
