3. poglavlje
Dok sjedim mirno koliko čovjek može biti miran dok mu se ubrizgava sredstvo za izvršenje smrtne kazne za ubistvo žene koju sam volio, a znam da me gleda iza stakla. Znam osjećam da je tamo.
Tonem tama me vuče sve dublje u san… San gdje je ona, moja samo moja. Crveni pramenovi se vijore na vjetru. Dok je slušam kako mi šapuće dve najljepše riječi za kraj. “Volim te.”I želim da sa tim utonem u smrt nadajući se da je zaista tako.
