6. poglavlje
Dolazim pijana kod njega dok spava. Obično se ne napijam,ali ovo je izuzetak među izuzecima.
Dok sam sigurna da spava otvaram mu dušu i započinjem priču.
Bila sam usamljena kada si otišao. Samo si iznenada nestao kao prah pred licem vjetra. Odnio te kao da nisi nikad postojao.Svaka naša uspomena je nestala, svaka zajednička slika. Sve je isparila da tobom. Kao da si u zemlju propao. Nije bilo traga o tebi kao da si mrtav, moje srce je znalo da si negdje da su živ.
I za šta? Je li vrijedilo Državni Službeniče. To što sam prodala dušu đavolu da bih te pronašla i to što su izvadili naše dijete iz mene. Je li vrijedilo svega: “Slave, imena i prestiža.
Da li si zadovoljan i sreća sada ljubavi moja. Ili da te nazovem S…..
Tada u bunilu pijanstva shavatam da je budan da ne spava i da me pozorno gledao i slušao dok mu je njegov prst na mojim usnama.
Ne smiješ.
Samo to je rekao prvo.
Ne smiješ reći moje pravo ime.
