ne želim da palite svijeće
igrate se sa vatrom koju smo jedva pripitomili
ne želim da mi neko nepoznato lice
nad posteljom mrmlja stihove
koji nisu moji
Pustite Demona da izađe.
i maže mi ruke
nekim uljem
pa makar ono bilo i maslinovo
ne želim da mi se itko smiluje
ne želim milosrđe
ono uvijek dođe prekasno
Lukas.
bez odaziva
ne perite me
ne oblačite me
ostavite me u onome u čemu budem
kao dokaz da sam ovuda prošao
ne spuštajte zastave
koplja neka budu cijela
slušajte narodnjake
do vraga i klasika
stavite bogove dalje od kreveta
cvijeće donesite
sjeme orhideje po mogućnosti
jebe mi za simboliku
volim ih
ili sam ih volio
Lukas.
ponovljeno
ne plačite
ne jaučite
tišina je jedino što još ima sluha
pustite me da se odvojim
moram da umrem svojom smrću
smrt je posao u prvom licu
monodrama
samo otvorite prozor
koje god doba da je godine
otvorite ga dovoljno
da izađe zrak
duša mi je uzeta krštenjem
Lukas.
treći put
i da izađe ime
pogled ću tada položiti u orhideju
zjenice okrenuti prema prozoru
sjetit ću se u tom trenutku vjerujem
Mirka Topalovića
scene i replike
Bio je dug.
to je jedino mjerenje kojem pristajem
zato vam kažem još jednom:
otvorite mi prozore
…
pod prisilom potpisujem
ovu oporuku
Sede vacante.
