Bezdan

... 0
20.11.2026. | Poezija

Potonula bih u bezdan,

lagano, bez muke, 

kao pero ranjene ptice.

U istom trenutku,

našla bih sreću. 

Probudila bih u sebi revolt,

ako bih još jednu misao o tebi

nagovorila da prošeta od glave

do poslednjeg treptaja mojih očiju. 

Zagrizla bih svaku onu

neizgovorenu reč,

što beskrajno u glavi premotavam

i u tišini noći

glasno objavljujem svojim zidovima.

Nije mi teško da rasparčam nebo,

ni da zamislim okeane,

što mi se u grudima stvaraju,

kada te neko pomene.

I tonem, bez kraja tonem

u kovitlac bolnog nespokoja, 

u razornu poplavu ništavila,

u pakao besmisla. 

Tu u agoniji između

stvarnog i nestvarnog,

ja te i dalje tražim,

ja te i dalje sanjam,

ja te i dalje živim.

Preporučeno

guest
0 Komentara
Povratak na vrh