O nedostajanju – deo trinaesti

... 0
15.04.2026. | BOOK-priČE

12.04.2014

Ti mene nisi razumeo,
a ja sam htela večno da te držim.
I htela sam da zajedno hodamo po reci
dok nam se zagrljene senke prepliću
na odsjaju meseca.
Ali ništa od toga nije bilo,
niti će biti.
Ja nisam kao drugi,
u meni trenutak traje večno.
I svi ti trenuci su ostali tamo
u tvojim rukama i u tvojoj kosi.
I ja sam ostala tamo.
Ako te ponovo vidim
vratiću te trenutke nazad u svoje oči
i preskočiću i most i reku da dođem do tebe.
Prestićiću ptice da uhvatim trenutak.
Kada si me zagrlio…i vetar je stao.
I moje srce je stalo zajedno sa vetrom.

guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Scroll to Top