Dijagnoza kao etiketa, jer upravo takav je osjećaj dobiti je. Odjednom je određujuća veličina zapisana na etiketi, a malo ko se zapita da li je u pitanju kineski konfekcijski broj ili pak utješna US brojka. Obično je tu i nerazumljiva slikovna uputa o načinu održavanja. Iz ugla počasnog nosioca dijagnoze to su nejasne i okvirne upute medicinara, Google doktora i bogatog iskustva svih poznatih ljudi. Sve su smjernice dobronamjerne i dobrodošle, ali i pune nepoznanica. Komšinica tetkina je prošla kroz “istu” boljku uspješno, pa možeš i ti duže održati kvalitet ukoliko se držiš uputstva. Nema veze što su njena boja i materijal potpuno drugačiji bili. Pokojni poznanik se nije držao uputa i sad je pokojni. Svi će umrijeti znamo, samo ne bismo nekako još. Odjednom se ima još nekog nedovršenog posla… Ne zna se tačno kojeg, ali sigurno ima. Još puno novih neskinutih etiketa čeka.
Ukoliko povjeruješ da si svladala nejasne preporuke, postala si jedna od savjetnika i vjeruješ da znaš kvalitet proizvoda bolje od proizvođača. Nesvjesno se prišunjala samouvjerenost, znanje je neprikosnoveno i etiketa ti više nije potrebna. Kao da je na etiketi pouzdano pisalo da li je roba proizvedena u strašnim uslovima tvornica Bangladeša ili u osviještenim kompanijama sjeverne Evrope. Hodajuća etiketa si ti! Sada nerviraju svi koji sumnjaju u odabrani smjer, ne razumiju iskustvo koje nosiš, jer si uspješna i jaka poput Ramba 1, 2,… ili 5 bez praktičnog znanja “kako ispeglati”. Drugi su sumnjičavi, kao što si ti ne tako davno bila. Ako je ponosno nosiš, hrabra si “kupivši” takvo nešto. Ako imaš krize, razumljivo je, jer “šta te jadnu snašlo” da moraš kupovati neprovjereno. Najlakše je u okruženju ljudi, koji podržavaju tvoju strategiju, jer su kupili u istoj prodavnici i oni su uglavnom tvoj bubble sigurnosti. Bubble je sjajan i potreban, ali pomaže u samoobmani, pa ne primijetimo da smo davno prerasli broj s početka ove priče.
Uz etiketu ide u prodavnicama i cijena. Često zapravo dvije prekrižene brojke, te podebljana konačna brojka. Posljednja brojka je najniža, jer si uspješan pametan i kupac. Ali, ponekad je valuta €, a platila si u lokalnoj valuti. Cijenu zapravo ne znamo dugo još nakon što etiketu bacimo. Možda pomislimo da se sjećamo početne cijene, ali zaboravimo koliko smo deterdženta potrošili, koliko mirisa stavili… A cijenu ne plaćamo samo mi, već svi kojima smo ikada pokvarili ili uljepšali sliku, jer smo se manje ili više adekvatno obukli.
Zaboravimo često da je to je nešto što smo dobili na poklon, a ne sami odabrali! Puno je sličnosti s etiketom, ali isto kao što je skinemo s garderobe prije nošenja, trebamo je skinuti i s dijagnoze. Jer dijagnoza nije naše ime ni konačan broj. Bili smo nešto drugo puno prije nje, a planiramo i želimo biti drugačiji nego što smo sada. Neka nove etikete budu u veselim i ugodnim tonovima!
