Slušao je pažljivo svoju porodicu, jer ga je uvijek neko od njih čuvao i pazio.
Deda je najviše pričao o ratu. Nekad je to bilo objašnjenje da smo već u III svjetskom ratu, nekada upozorenja za prijetnju ratom za koje je saznao na TV-u i od pouzdanog političara. Vjerovao je da “mlađarija”(ko god da je ona) ne zna to, jer ne prati prave vijesti. Završavao bi lekciju svojim iskustvom ličnim, ali ko ga je pažljivo slušao kroz godine znao je da je to ono što je čuo. Istina, najčešće se obraćao ljudima u televizoru, ali nisu izgleda čuli najbolje, jer im je uvijek sve glasnije morao ponavljati.
Otac je bio najčešće ljut zbog utakmica. Sudije nisu djelille pravdu, kako su to u očevo vrijeme činili. U vrijeme pravog sporta, kada se red znao. Poštovao se trener, selektor, kao i klub, sve što današnji dotjerani igrači ne rade nego glume manekene. Istina je da i on psuje današnje trenere, jer bi on to bolje vodio. Njega je čekala sportska karijera i uspjeh, jer je poznavao selektora nekadašnjeg. Ipak je išao s njegovim prvim rođakom dva razreda u istu školu, ali kasnije je zbog neimaštine ili povrijede (nije baš najbolje shvatio, jer je otac spominjao čini mu se oboje) morao odustati od treninga. Najteže se s njegovom ljutnjom nosio daljinski upravljač. Često bi bio bačen i raspadnut po podu, kao da će sam postati lopta kojoj je mjesto na zemlji.
Baku i njenu sestru je brinula neka inflacija (rekli su na radiu to), ali i potomci. Naročito potomci ženskog roda, koje stalno naručuju na internetu neke besmislice. Troše novac na nekvalitetne stvari, a one još imaju regal od 50+ godina. Tačno znaju koliko su čekova potpisale za kvalitetan regal. Ujutro će slušati radio i poslati kćerke gdje i šta da kupe povoljno, u nadi da će shvatiti koncept štednje.
Mama i njena sestra su se mrštile na te kritike, ali pakete su počele naručivati na posao, a ne kući. Dosadilo je im je ruženje i prigovaranje, pa čak i sam regal. One bi kuću ljepše sredile, jer znaju sve povoljne online radnje. A bilo im je lakše na poslu vidjeti loš kvalitet robe, nego pred ukućanima priznati loš odabir kupovine. Zamišlja je da mama na poslu ima regal u obliku tobogana, jer to je definitivno najbolje šta god bio regal.
Starija sestra je imala svoj tablet, mobitel i neke čudne aplikacije za frizuru, kožu, garderobu… Nije mu dala da on dira njene mobitel, a često bi se rastužila ili naljutila gledajući u ekran. Nije je činio sretnom. Čuo je od mame da joj to rade socijalne mreže, pa je pokušavao vidjeti mreže ili bar pauka koji ih plete. Da mu se osveti za sestrine suze.
Stariji brat je imao play station. Igrao je fudbal, vičući u slušalice i psujući nekome… On je gledao brata, a brat ga nije tjerao iz sobe, jer ga nije vidio sve dok ne bi slučajno stao na kabl ili pred ekran. Shvatio je da ga momci s ekrana ljute što mu ne daju da se igra s njima na pravom terenu.
Analizirao ih je sve i shvatitio šta ih brine, jer je imao želju da im pokloni najbolje moguće poklone, koji im rješavaju sve probleme. Na dan poklonanse probudio ushićen, jer je znao da ima idealan poklon za svakog od njih.
Dedi je poklonio dedom razbijen TV da ga ljudi iz njega ne brinu. Ocu štitnike za daljinski (zapravo flasterima zaljepljene dijelove), baki izrezao kabl radio prijemnika da joj strašne vijesti ne stižu svako jutro. Mami i tetki je izvukao baterije laptopa, a za svaki slučaj čekao ujutro poštara i govorio mu NISMO KUĆI da ga zbuni. Sestri je razbio tablet i mobitel u kojem živi nevidljivi pauk, a bratu izrezao kablove da konačno potrči za pravom loptom umjesto što gleda kako drugi pitaju na ekranu. Regal nije našao, ali do slijedeće godine će i njega naći i razbiti.
Malo je reći da se iznenadio njihov svađom ko će ga prvi kazniti i udariti. Ali, bar su pričali jedno s drugim što je i bila njegova novogodišnja želja.
