Daljine,
zamišljene blizine.
Maštaš,
nisi sama.
Ipak, odjek svog glasa
čuješ svakog dana.
Daljine,
kilometri i krivine
do srca koje voliš.
Iznova se boriš da kilometre
nekako ne brojiš.
Daljine,
i sve te brine.
Kako je tamo negde,
njima bez tebe.
Dal’ im nedostaješ
ili bleda slika postaješ.
Daljine,
preklinjem vas-
Postanine blizine!
Dozvolite mi da grlim.
Da kao ptica poletim
i do nebeskih visina uzletim.
Daljine,
postanite blizine.




Сјајно. Желимо више овакве поезије!
Prelepa pesma…