Previše je nesna u ovoj sobi
pa sam otišla na balkon
gledati se s nebom,
dovikivati se s letom galebova
i milovati se s povjetarcem.
I, odjednom, samoća se prestrašila.
Ne mogu spavati kad popijem pivo.
Budim se, razmišljam i nazadujem.
Trebala bih početi tražiti sreću drugdje.
Kad sam na ovom balkonu,
ona ima više smisla:
ne mogu vidjeti nebo posve
od kuhinjskih krpa koje se suše već treći dan,
a zgrada prekoputa neviđeno miruje u zoru,
kao da spava umjesto mene.
I, možda,
da mi je ranije ukrala san,
bila bih ranije i sretna.
Svakako bih znala
što mi je činiti
kada popijem pivo.