IMA LI JAMA DNO?

... 0

Koliko si puta dao savet nekome? Koliko si puta uložio mnogo svog vremena i energije da nekome pomogneš ili da nekog promeniš? I, na kraju, kako se to završilo?

Hajde sad da zamenimo samo par reči iz predhodne 3 rečenice.

Koliko si puta dao savet sebi? Koliko si puta uložio mnogo svog vremena i energije da sebi pomogneš ili da sebe promeniš? I, na kraju, kako se to završilo?

Živimo u sjajnom vremenu. Svaka informacija je dostupna. I sve na temu “Kako živeti bolje”, “Kako pomoći sebi” i sličnim je već ispričano. Ali sve te teme su ispričane i prikazane u pozitvinom bajkovitom smislu gde slušalac ili čitalac dobije ili lažnu pozitivnu nadu koja se brzo sruši ili odmah počne ispitivanje svojih sposobnosti i svoje snage sa često negativnim rezultatom. 

Ali šta kada dotakneš samo dno? I šta kada posle nekog vremena shvatiš da to nije bilo dno i da si otišao još dublje u svoju jamu? Da li je to sad dno ili možeš da iskopaš još malo dublje? Kada je kraj? Ima li kraja uopšte?

Ove teme su takozvane “osetljive”, jer, pobogu, kako da ti to kažeš na našem Balkanu gde su svi jaki, neuništivi i otporni na sve. Ali, ako počneš da analiziraš prvo svoje pa onda ponašanje okoline, doćićeš pre ili kasnije do jako jednostvanog zaključka. Svi mi radimo stvari koje se od nas očekuju ili za koje mi smatramo da će kod drugi ljudi izazvati divljenje ili uvećati našu vrednost u njihovom mišljenju o nama.

Ako mi ne veruješ, za početak, probaj da ne slažeš ni jednom u toku 24h. Teže je nego što misliš.

Ja ti neću dati savet, već ću ti dati svoju ispovest i biću totalno iskren prema čitaocu, tj prema nekome koga nikad nisam upoznao:

Kopao sam svoju jamu dugo i duboko. Imam osećaj da sam sad krenuo nazad ka svetlu ali još uvek nisam došao do površine što ne znači da odustajem. Samo mi treba još vremena. Koliko tačno? Nemam pojima. Ali, znam tačno šta treba da radim da bih dogurao do vrha.

  • Da pratim i slušam svoje emocije, i budem apsolutno svoj bez obzira na posledice.
  • Da radim onog čega me je strah, zato što osećaj kada se strah pobedi ne može se zameniti ni sa jednim drugim slučnim ekstatičnim osećajem.

I za kraj, ultimativna istina. Ako sam već krenuo sa istinom, bilo bi loše ne priznati i najbitnij deo. I ako je ovaj tekst napisan ka tebi, istina je da sam ga napisao sam sebi. Zivi iskreno!

guest
0 Komentara
Scroll to Top