Kraljico filozofijo tebi sitnu knjigu pišem.
U noćima teškim i beskompromisnim tebi se klanjam i mislim, o kako divno vijuge ispravljam.
Strahovi me razni more i ponekad teško dišem, kako u srcu mome naći mir dok suze brišem, suze pokajanja i želje za srećom, ja od istine odustati neću i tražiću mudrost o kraljice moja mila koja si mi noći oduzela.
Pružila mi niti sjajne u trenucima iskrene sreće, kako da zaboravim što me ona neće i muka spopada od jednog dana zlog kada si u moju sobu uskočila i pomešala me svog.
Od tog jednog trena ja izabrao sam stranu i noćima samo u tebe gledam kako bih otklonio tamu.