Pisci još postoje, a i pišu. Režiseri i glumci isto tako čak i kad ih ne vidimo na Netflixu. Nije to čaršijska priča, jer vidjela sam ih i čula na podcastima. Nisu me informirali u knjižari, jer tamo moraš znati šta želiš. O predstavama znam sve preko aplikacija za kupovinu karata, ali tek na podcastima čuh ko je scenarij i režiju potpisao. Pitamo kakva je predstava, ali zanimljiva je priča i kako je nastala.
Muzeje imamo, ali ih ne posjećujemo redovno osim ako se u njima ne organizuju predstave, podjela paketića i slično. Osuđujemo nedostatak grijanja, plata zaposlenicima, pristupa za osobe s invaliditetom… I brojne druge propuste osuđujemo, ali rijetko kupimo kartu ili bar zapratimo njihove stranice kako bi saznali o novim postavkama.
Ove i slične struke su opstale stoljećima bez realne podrške. Kako? Znaju prepoznati potencijalne zvijezde, a u nekim slučajevima nove kanale komunikacije.
Podcasti su relativno novi medij. Ubrzani balkanski čovjek/žena nema vremena za dugo slušanje, a i previše ih ima za praćenje. Stoga se oslanjaju na savjete istomišljenika i one koji znaju skratiti 3 sata video materijala na 3 zanimljiva klipa. Nisam ubrzana, a naučila sam da slušam monologe, te sam idealna publika za podcaste. Sada biram kojeg stručnjaka slušam, a ako mi se ne dopadne ok je isključenje podcasta (i niko ne bude ljut).
Pronašla sam mnoge i s radošću čekam nove epizode. Već znam koji su mi za koje raspoloženje, a otkrivaju mi nove svjetove. Kako dobiti prava za predstavu, urediti grad, poboljšati ekonomiju… Neki su vrlo korisni, a mnoga od njih su beskorisna znanja, jer nisam ni producent ni arhitekta, a ni ekonomista. Ali, zajedničko im je da vole svoj posao i da su stručni u svom domenu, a to je lijepo vidjeti i čuti.
S vremenom sam postala izbirljiva, pa slušam pisce, glumce, muzičare, slikare, kustose… I njima je to novi medij, ali čini se da vide viziju i efekat novog medija. Predstavljaju svoje stare zanate, a i nove projekte novoj publici. Ali, podsjećaju i staru publiku, koja je postala lijena. Ta lijena publika sam i sama, pa se postidjeh što nisam znala da je moj omiljeni pisac objavio 2-3 knjige u međuvremenu ili što ne znam gdje se može volontirati.
Želim svima poslati savjet “slušajte podcaste”, jer uz njihovu pomoć kultura nas zove. Znaju stare kulturne zanatlije kako opstati u svakom vremenu, pa i u ovom našem. Ali, ne trebaju nikome savjeti, jer kultura nađe put do srca. Kad nas na podcastu motivišu da pročitamo i odgledamo djelo, ono će poslati poruku o društvenim vrijednostima i značaju umjetnosti. Kultura provaljuje u podcaste, a s njima i u um, dušu i srce promatrača. Pravi Robin Hood za današnju apatičnost i melanhoniju. Zna kome šta treba dati, a gdje naći upravo ono što im je potrebno.
