Prije mnogo godina, djevojka Maja je pronašla malu pticu. Čuvala je u kući kao da je član porodice. Ptica je radila sve što i ona. Bila je vesela, slobodna , radosna. Živjela je sasvim normalno. Pila jela spavala, cvrkutala.
Letjela je napolju i vraćala se uvijek. Maja nije ni primjećivala tu malu pticu.Nekako se saživjela s njom.
Prošlo je mnogo godina. Ptica je i dalje bila tu.
Maji se jednog dana učini nešto čudno. Ptica je našla drugu pticu uz koju je provodila dane. Zajedno su letjeli bili šćućureni jedno uz drugo.
Maja se uplašila da joj njena ptica ne odleti i ne vrati se više, ili ne daj Bože onemoća i umre.
Počela je pticu zatvarati u kavez . Mislila je da će je tako sačuvati. Pričala je s njom, puštala joj pjesme ptičica što cvrkuću, kupovala joj najbolju hranu.
Ali ptica je bila tužna, iznemogla, bolesna.
Maja nije znala da je to zbog zatvorenosti u kavezu.
Pustila je malu pticu da izađe iz kaveza. Ona se oraspoložila. Počela je da reaguje bolje, cvrkutala je na Majinom ramenu. Pustila je napolje.
Kako je bila sretna. Kao nikad do tada.
Maja je sva radosna pratila malu pticu kako se druži sa drugim pticama i opet se vraća kući. Nikada je više nije stavljala u kavez. Ptica je uvijek nalazila mjesto gdje će da spava.
Ako imate bilo koga da volite, ne zatvarajte ga u kavez. Nikada oduzimanjem slobode ne možete nikoga zadržati.
Jasminka Nikolić ex Brdarević