19. PREDAJA
ANNA
Skočim za njim, bez razmišljanja i sumnji, kao da skačem u bezdan. Ne pitam se koliko je visoko i gdje ću prizemljiti, jer mu vjerujem u potpunosti. Dočekam se na sve četiri poput mačke. Ne mačke, ja sam vuk. Pogledam u njega. Njegove oči blistaju i čini se kao da mi se smije, iako je u vučjoj formi. Prekrasan je! Okrene se i potrči u smjeru šume. Trenutak gledam za njim, a zatim se nasmijem u sebi i krenem.
Trčim divljinom. Osjećaj je prekrasan, toliko oslobađajući. Ne osjećam umor jer je moja vučica snažna i agilna. Hladan vjetar draži mi njušku, a mirisi vlažne šume postaju nevjerojatno intenzivni. Noć je, ali to me ne usporava. Vidim fantastično. Po prvi put u životu osjećam potpunu slobodu, oslobađajuću i uzbudljivu. Moje srce lupa kao ludo, a svaki moj korak je snažan i prirodan. Šapama dodirujem hladno tlo, čujem šuškanje lišća. Više ne osjećam bol. Zvukovi noćnih životinja su sada toliko jasni, kao da prije nisam živjela. Letim kroz noć. Divljina me zove, ona prirodna i čista. Sva moja osjetila snažno oživljavaju, dok se fluidno probijam kroz šumu. Trčim, trčim i trčim…
Na trenutak zastanem i osvrnem se oko sebe. Zatvaram oči i duboko udahnem, osjećajući mirnoću koja me ispunjava. U zraku njušim snijeg, dok mi uši nesvjesno prate zvukove oko mene: pucketanje grana, hukanje sove, daleki krik lisice. Hladni vjetar se uvlači među grane, stvarajući zlokobne zvižduke koji odjekuju zimskom tišinom. Iznenada me trgne zov vuka. Naglo otvaram oči. To je on. Čeka me. Njegova prisutnost dominira mrakom, on je Alfa.
Obuzme me osjećaj sreće. Sve strahove ostavljam u onoj vili, s teretom današnjih događaja. Oslobođena sam, slobodna i napokon sam s njim. Moja vučica je konačno probila sve oklope i spojila se s mojim istinskim ja. Potpuna sam.
Obuzeta svojim novim osjetima, nemam osjećaj koliko dugo smo u trku. Energija iz mene pršti, kao da je nepresušna. Gabriel konačno usporava. Tek sad primjećujem da se šuma prorijedila. U daljini, vidim kolibu. Zastanem. Gledam u Gabriela koji mirno hoda u tom pravcu, a zatim se preobrazi u čovjeka, takvom brzinom i lakoćom te nastavlja hodati prema kolibi. Gledam u njegovo muško nago tijelo, njegova snažna leđa i lijepu stražnjicu. Na njemu je sve kao isklesano. Osjećaj je poput prvog dana kada sam ga ugledala. Gol u prirodi, izgleda kao djelo vrhunskih slikara, poput ulja na platnu. Ne okreće se, ulazi u kolibu, a ja ga pratim.
Polako uđem u kolibu, njuškajući zrak oko sebe.
„Moraš se preobraziti, Anna“, čujem njegov dubok glas.
Još sam uvijek po dojmovima, napeta.
„Prekrasna si, ali sada trebam tvoj ljudski oblik“, kaže mirno. Njegov glas je dubok, ali topao. Moja vučica se nećka, predugo je bila zarobljena.
„Samo se skoncentriraj i zamisli svoj ljudski oblik. Priroda će napraviti ostalo“, govori mi nježno.
Udahnem i zatvorim oči. Znam da je u pravu, ali nije lako kako se čini. Smirujem se i zamišljam svoj ljudski oblik, ali ne ide. Ne znam kako. Iako sam mislila da sam sve današnje događaje i napetost do sada istrčala, realnost je ipak drugačija. Još sam uvijek uznemirena, stresna.
„Samo se opusti“, bodri me njegov glas.
Ponovno duboko udahnem. Više nisam u opasnosti, sada sam tu – s Gabrielom. Zamišljam svoje ruke, a zatim i noge. Razmišljam o sebi kao da gledam svoj odraz u ogledalu, a zatim osjetim. Prvo bol, a tada čujem i lom vlastitih kostiju. Bol je trenutačna, ali nije više onako iznenađujuća i snažna. Polako otvorim oči i sada gledam u svoje ljudske ruke. Vratim pogled prema njemu i podarim mu osmijeh.
„Kao što sam prije rekao, prekrasna“, ponovi, a zatim radi korak prema meni.
„Došao si“, izustim drhtavim glasom. Približi mi se još više.
„Ja ću uvijek doći po tebe. Nikad te više neću napustiti i uvijek ću te štititi.“ Njegov ton glasa je i dalje nježan, ali samouvjeren.
Stoji nedaleko od mene. Gledam u njegove zlaćane oči i znam da čeka moju reakciju. Naš rastanak je bio ružan, puno sam mu toga rekla. Sada mi se čini kao da je to bilo prije sto godina, kao da Zara nikada nije postojala. Došao je po mene, spasio me, ubio zbog mene!
Sami smo, skriveni od ostalih i njegov je pogled sada drugačiji, topao i pun kajanja, ali ne samo to. U njegovim očima vidim i ono, što sam toliko priželjkivala – vidim ljubav. Koliko god bila ljuta na njega, koliko god me povrijedio, znam da to ne može trajati zauvijek, jer veza koja nas spaja je presnažna. Za mene nikad neće postojati nijedan drugi, a ono što osjećam prema njemu je toliko snažno, da niti moj prkos to ne može zatomiti. Volim ga, previše.
Ne razmišljam, potrčim prema njemu, u njegov zagrljaj. Potreban mi je. Podiže me s takvom lakoćom da ga instinktivno nogama obgrlim oko struka. Rukama ga grčevito držim za vrat dok su moje gole grudi priljubljene uz njegova prsa. Osjećaj njegove kože je toliko ugodan, prekrasan. Toplina njegova tijela gotovo isijava, grije me, a trnci trenutačne strasti prožmu čitavo moje tijelo. Lice zaranjam u njegov vrat i duboko udahnem njegov miris. To me odmah smiri, a suze mi poteknu same od sebe. Moje emocije konačno izlaze na vidjelo. Plačem, ali ne od tuge. Kao da je teret današnjeg dana nestao u njegovom zagrljaju. Osjećam se sigurno, moja vučica je konačno mirna.
„Anna?“ nježno podiže moje lice i gleda me u oči. Rukom nježno briše suze s mojih obraza. „Više te nikada nitko neće povrijediti.“
Nasmijem se blago. „Nitko?“
„Nitko, čak niti ja“, stisne me jače uz sebe.
„Ti si jedini koji me istinski i možeš povrijediti.“
„Oprosti mi ljubavi, nikad više!“
Stisnuta sam uz njega poput malog djeteta. Grlim ga najjače što mogu. Ne želim da me ikada više ispusti iz svog naručja.
„Nikad više“, ponovi.
„Ma, pusti me, sva sam nikakva“, ispravljam se u njegovom zagrljaju. Još me uvijek nosi. Sad me malo i sram. Grubo brišem svoje suze.
„Prekrasna si.“
„Nisam.“
„Pogledaj me!“ rukom me nježno lovi za bradu i usmjerava moje lice prema svojem. Njegove usne su sada toliko blizu, osjećam njegov dah. Usnicama nježno poljubi moju suzu, a zatim kut mojih usana. Gleda me kao da sam njemu najvrjednije biće na svijetu, a zatim mu se usnice iskrive u zavodnički osmijeh.
„Mogu li te sada poljubiti?“
Ruke zaranjam u njegovu kosu. Lice mu je prekrasno, divlje i muževno, a u njegovim očima konačno prepoznajem onu toplinu koju sam toliko željela vidjeti.
„Uvijek“, izustim kroz šapat.
Nasmije se, hrapavim i erotičnim smijehom, a zatim spusti svoje usne na moje.
Njegov poljubac je gladan i dominantan, poput oluje koja prohujava mojim tijelom. Osjećam ga kao sudar dviju energija, eksploziju koja me obuzima. Moje tijelo vibrira pod njegovim dodirom, a iz grla mi izleti tihi, sirovi režaj. Taj zvuk ga dodatno uzbudi, želi me još više, sve jače. Želim i ja njega. Prstima zaranja u moju kosu, dok me drugom rukom čvrsto pridržava uza sebe. Jezikom prodire duboko, istražujući svaki kutak – dominira. Njegovi pokreti su snažni, sigurni, a pritom oponaša ritam koji me izluđuje. Toliko je seksipilan.
Gricka mi usne, a zatim usporava. Intenzitet se pretvara u nježnost, ali strast ostaje. Moje noge ga čvrsto stežu oko struka, ne želim da prestane. Polako se odmiče od mene, ali ne prekida kontakt.
„Želim te. Obožavam te“, šapće kroz poljupce. „Dopusti mi da vodim ljubav s tobom. Dopusti mi da uzmem sve.“
Podižem pogled i gledam ga ravno u oči. Toliko mi je nedostajao. Njegov pogled je posesivan, divlji, potpuno usmjeren na mene. Znam da me želi istom jačinom kojom ja žudim za njim. Moje barijere su odavno pale i ne želim se više boriti protiv onog što osjećam prema njemu. Važni smo samo nas dvoje i ovaj trenutak, brišem sve ostalo. Predajem se.
„Uzmi me,“ prošapćem.
Naglo se okrene i zakorači prema krevetu. Nosi me kao da ne težim ništa. Toliko je snažan. Polegne me na leđa, a njegovo muževno tijelo nadvija se nad mnom. Prstima prelazim preko njegovih ključnih kostiju, osjećajući čvrste konture njegovih prsa. Nasmijem se. Vidim da se suzdržava, ali njegovo disanje odaje žudnju. Moji prsti klize niže, po njegovom trbuhu. Njegovi mišići su napeti, njegova koža gori. Opojan je! Stisne me jače uz madrac. Obožavam njegovu težinu na sebi. Osjećam njegovu muškost, potpuno spremnu za mene i to me dodatno pali. Spremna sam i ja.
Ruke mi diže iznad glave i stisne obje svojom velikom šakom. Moja vučica urliče od zadovoljstva. Voli takav oblik dominacije. On je moj par i točno zna za čime žudim. Nježan i grublji kada treba, strastven i dominantan. Sve u jednom paketu. Moji uzdisaji ubrzavaju. Njegov jezik polako klizi niz moj vrat, zaustavljajući se u udolini između mojih grudi. Sada me ljubi nježno i sporo. Imam osjećaj kao da njegove usne ostavljaju žarke tragove na mojoj koži, dok rukom nježno obuhvaća moje grudi, stišćući ih lagano. Mijesi ih prstima, prvo lagano, a onda jače. Moji uzdisaji se pretvore u stenjanje, a zatim osjetim njegov jezik na svojim bradavicama. Njegovi dodiri su toliko strastveni i vrući, želim ga u sebi.
O da, Gabriel točno zna kako me treba dirati.
Cijelo tijelo mi drhti, dok se on spušta se sve niže, jezikom prati put prema mom pupku. Trgnem se, ali me drži čvrsto. Iščekivanje me gotovo ubija.
„Gabriel!“ zajecam.
„Haha…“, slatko mi se nasmije. „Volim zvukove koje proizvodiš.“
Njegov senzualni glas me ubija, kao i sve ostalo. Kada bih u ovom trenutku umrla, umrla bih sretna i ispunjena, bez kajanja. I dalje se spušta, toliko sporo da me izluđuje i to na onaj dobar način. Nisam djevica, ali ovako nešto još nisam osjetila. Njegovi dodiri me žare, njegov miris me opija, a njegovi poljupci me tjeraju u ludilo. Mi smo stvoreni jedno za drugo. Gricka me i ljubi, a zatim nježno puše preko vrućeg traga koji je njegov jezik ostavio na mojoj koži. Ježim se. Očajnički želim još, želim ga cijelog i želim ga odmah.
Moje ruke su sada slobodne, položim ih na njegova ramena. Imam osjećaj da se moram uloviti za nešto čvrsto da ne poletim, najbolje za njega. Pobjegne mi smijeh, ali se brzo uozbiljim. Njegovi dlanovi klize niz moje tijelo, prelazeći preko mojih grudi i kukova, nanovo i nanovo. Polako razmičem noge, a on se namješta između njih. Njegovo lice se spušta bliže mom najintimnijem mjestu, a moj dah postaje isprekidan.
Kad me dodirne tamo dolje, tijelom mi prođe struja, kao da ću eksplodirati od užitka. Moji bokovi se nesvjesno kreću u ritmu strasti. Draži me prstima, svaki pokret savršen, precizan, a zatim prodire u mene, ritmom koji oponaša čin vođenja ljubavi. Prvo sporo, pa brzo. Njegov jezik me lagano dotakne, a zatim usisa moj centar zadovoljstva. Cijeli moj živčani sustav je u kolapsu. Ovo je previše. Gotovo osjećam slap između svojih nogu. Nešto između stenjanja i uzdaha izleti mi iz grla dok njegov jezik prelazi preko mog osjetljivog klitorisa dugim, nježnim pokretima.
„O, Bože,“ prošapćem, dok me strast koju nosi sa sobom pogađa do same srži.
„Molim te,“ uspijem reći između stenjanja. Gabriel se nasmije, podiže glavu i pogleda me s nestašnim osmijehom.
„Što me moliš?“ pita provocirajući.
„Što misliš?“ odgovorim, već zadihana.
„Gotovo nisam ni počeo,“ kaže smireno, povlačeći se malo unazad.
„Ne!“ uzviknem, povlačeći ga natrag k sebi.
„Dobro,“ nasmije se, „reci mi što želiš.“
„Tebe,“ kažem bez imalo oklijevanja.
„Koliko me želiš?“ nastavlja senzualno.
„Neopisivo,“ odgovaram, a njegov osmijeh postaje još širi.
„Što ćeš mi dati za to?“
„Sve,“ kažem, glas mi je gotovo šapat.
U trenutku me podigne i prodre u mene jednim snažnim, odlučnim pokretom. Rukama me čvrsto obuhvati za stražnjicu, povlačeći me bliže k sebi. Osjećaj je neizreciv, ispunjava me u potpunosti. Njegovi pokreti postaju ritmični, svaki snažniji od prethodnog. Glavu zabacujem unatrag, stenjanje mi izlazi iz grla, dok mu odgovaram bokovima, prilagođavajući se njegovim pokretima.
„Jače,“ uspijem izgovoriti, dok moj um polako nestaje u plamenu strasti. On mi ispunjava svaki djelić svijesti. Pokreti mu postaju sve intenzivniji, svaki dublji i odlučniji od prethodnog.
Odjednom stane, izlazi iz mene. „Ne!“ uzviknem, nesvjesna svog glasa.
Zatim me okreće i postavlja na koljena. Sad sam na sve četiri, a on me uzima s leđa, snažno i strastveno. Njegovi pokreti su brzi i puni energije, kao da želi obuhvatiti svu strast u ovom trenutku. Nikad se nisam osjećala ovako, a naša se tijela stapaju u savršeni ritam. Nagne se iznad mene, sada ga osjećam duž svojih leđa. Sve je dublje i jače, a moji jecaji su sve snažniji. Raspadam se!
„Daj mi sad“, šapne mi senzualno na uho.
To je dovoljno, njegov glas – poput naredbe, dubok i zavodnički. U sebi osjećam rast užitka, sve jače i snažnije. On ubrzava tempo, njegovi uzdisaji su sve intenzivniji. Priljubljen je tik uz moj vrat, njegove usne blizu mog uha, a svaki njegov dah me prožima. Osjećam ga tako dobro. Užitak se penje, raste i kulminira, a onda – eksplozija. Svršimo zajedno, u savršenom ritmu i savršenom skladu. Padnem na krevet, a on padne nježno na mene. Stišće me u snažni zagrljaj. Okrenem se u njegovim rukama, želim ga gledati u oči. Smiješi se od zadovoljstva, smiješim se i ja. Prstima ga lagano milujem, prelazim preko njegovih čvrstih prsa a on me nježno poljubi. Priljubim se jače uz njega. Premda sam upravo doživjela orgazam i umorna sam do boli, i dalje žudim za njim, želim ga još, sva vruća i mokra. Želi i on mene, već osjećam njegovu snagu na svom trbuhu. U jedno trenutku se lijeno podigne i pogleda me svojim toplim pogledom u kojem prepoznajem sreću.
„Sretan Božić, ljubavi „, nasmiješi mi se.
„Sretan Božić i tebi.“
