Zemlja je k´o maternica ploda
Kada u nju utkaš sjeme.
Potrebni su i Sunce i voda,
Al´rađanju novom treba i vrijeme.
Ponavljanja, žrtve, rada,
I ljubavi koja slatkoću daje.
Al´zalud sve, ako vjera i nada
Svojim prstima plod ne gaje.
Zato sa sobom imaj strpljenja,
Na praznom mi pišemo priče.
Kada se umoriš od trpljenja
Sjeti se – to je za plod koji niče.
Ella Bojčetić
