Prolaznici
Pitam sam sebe, promrzao od misli
Kako je u nečijoj toplini
Gledam u ta popaljena svjetla, sve te svijetle duše
I pitam se, da li se prisjete
Da li obrate trenutak svoje slobodne pažnje na to
Kako je prolazniku
I zašto mu je tako
Odakle mu volja
Da još prati nečije tople korake
Da se nada da će ih dočekati
Negdje iza ugla
Izaći iz tišine
Umoran, iscrpljen od monotonije
Monotone melodije
Čeka nove note, da ih presluša i ode
Gleda u te sive zidove popunjene ljudskim smijehom
Traži sebe u ciglastom omotu
A zgradama je ipak, samo prolaznik
Nažalost, samo prolaznik.
