11. poglavlje
Budim se, sad se zapravo budim i krenem da plačem to je prvo što radim kada ugledam Sunce. Ali Sergej sa dovratka me posmatra i smeje se.
“Oprosti, nisam ti vjerovala ja sam sam te Izdala. Izdala sam Boga. SEBE, svoj narod. Svoje bližnje gora sam od Jude…Kao da me sam Đavo šutio tim putem, pa i je na kraju krajeva. Oprosti Sergeje.”
Shh pogledaj uzima mi ruku i dodiruje moje loptice, *isti smo Zar ne”?
“Ali kako” kada si odlučila da daš život za dijete pogotovo za čisto nevino dijete i čišću dušu od dječje da ne može biti savez je pukao. I ono si što si oduvijek trebala biti anđeo na zemlji.
“San istinito je. Oduvijek bilo”, uzima moje zglavke prstiju i ljubi ih.
Osjećam se raznježeno tom radnjom i tako ganuta.
Ne brini znam sljedeća pitanja Jelena je dobro i čeka ispred da te vidi. Zavoljećeš je još više kad je u poznaš bolje. A Hektor je u umobolnici jer je napao ženu i dijete.
Ali Majo moraš znati ovo koliko god da te pljuju nek nastave koliko god da udara nek udara jače. Ukoliko te udari u jedan obraz okreni drugi. Pusti ih jednostavno. Jer strpljenje je zarada kod Boga.
I moraš znati jednu stvar da je rat blizu.
Vrlo blizu.
