14. poglavlje
Odlazim u crkvu gdje nisam bila godinama. Od kako sam bila djevojčica. I zamolim iskreno Boga da spase Andreja.Mene ne treba.
Njegovu dušu da iščupa iz ralja pakla.
Zatvorim oči i zamislm tu želju dok mi suze idu na oči.
Tada začuh glas:”Čekao sam da dođeš godinama jagnje moje”, dok u crkvi počinju pojci da pjevaju pjesmu” Krst je sila i znamenje, Krst je sila i spasenje. ”
I zaista dok se držim za jest oko vrata osjećam da se sve mijenja.
U vrtlogu sam i budim se ja Helena.
