16. poglavlje
Moj dnevnik:
Kada sam je ugledao, a tek čuo glas kao slavujev pjev! Tolika pamet, inteligencija zrači iz nje, ali ja sam mlad, šta joj ja mogu ponuditi… Čekam da bi joj prišao, ali slika se sa rodbinom i prijateljima, a društvo me zove i moram ići. Zbogom, anđele!
Njen dnevnik:
Ne mogu zaboraviti njegov pogled i osmijeh. Imala sam osećaj da mi je poželio prići dok dam se slikala sa bratom, ali nije, otišao je.
Zbogom, anđele!
Ko
Moje pismo njoj:e ki
Dragi anđele,
Dugo sam se spremao da ti napisem ovo pismo.
Anđele moj dragi, divim ti se. Imaš nevjerovatan dar za pisanje i talenat ,toliko toga bih želio naučiti od tebe i saslušati tvoje savjete, koji bi bili melem za moj um, a tvoj glas, anđele, kao slavujev pjev. Ovo prelazi u ljubavno pismo, ali i dopadaš mi se.kazev
Želim ti već dugo poslati zahtjev na fejsbuku ili ti prići. Srećem te po gradu, ali ne smijem…
Tvoj anđeo, koji se kaje što ti nije prišao jedne večeri…
Njen odgovor meni, koji nisam očekivao:
Dragi anđele,
Odgovaram ti zato što znam tvoj lik i žao mi je što mi nisi prišao.
Želim te upoznati.
Uvela ruža,
kao opale lattice.
Uspmena prošlosti,
kao što ih vjetar odnese.
Izgoriše u žaru svom,
kao sreće u ljubavi što nemam.
Rekoh, lažete,
a sada shvatih
da istinu govoraše…
