2. poglavlje
Dok napolju sjevaju munje i udaraju gromovi, istina koju krijem je da patim od insomnije, od pakta, jer ne sjećam se kad sam oko sklopila. Dijagnozirana mi je insomnija ili poremećaj spavanja, ali ja znam grijeh je moj, jer sam Boga opsovala i mač ne uzeh već pobjegoh i uze ruku propasti. Tako je to u životu hoćeš ispravno, ali đavo viče odi vamo.
Iako imam sve što sam tražila: posao iz snova, završen medicinski fakultet nakon ispita koji mi nije dao naprijed i da završim jer sam stalno obarana i padala. Ali to nije razlog pakta. Već dečko u kog sam bila zaljubljena, a ostavio me nakon pet godina veze govoreći da nije spreman. Da to nije za njega, ali u tom trenutku u meni je presudio momenat osvete i želje za njom. Više nije ni ljubav motiv. Već pravda i pravičnost. Ali pravde nema nigdje jer visoka je cijena. Previsoka. A to je moja duša.
Na kraju ugovora:
Dobiješ sve što želiš ali zauzvrat tvoja duša je moja. Možeš je povratiti samo smrtnim požrtvovanjem. Život za život. Život drugome nesebičnosti.
