5. poglavlje
Doživjela sam mnogo smrti kao ljekar, ali nijedna me nije potresla kao ova.Dok vozimo tijelo ka mrtvačnici čujem riječi: “( Čekam junaka)
(Čekam junaka)
Čekam junaka.
Cekam junaka, jutro se sprema
i taj osecaj, sto dodje
kad sve krene da se menja
Oci k´o reke, usne crvene
zna mi snove, zna mi zelje
znam da voli me, zbog mene
Moji su zidovi zidani od ljubavi
od slabica do izdajnika
jednom ce najjaci s juga
da ih preskoci, razbije led
vatru u vodu
na Zemlji da vazduh udahne
Shvatam da su to stihovi od nove pjesme Emine Jahović” Zidovi.”
Ko u mrtvačkom sanitetu to još pušta i ustanem se i zamolim ih drskije nego inače da li mogu to da ugase.
Njihov odgovor me zaprepastio “radio nije ni upaljen”.
Čudno dok mi se suze stvaraju u očima zbog ovog mladića i njegove sudbine možda zbog mene.Jer niz slučajnosti nije slučajnost.
Na Bogojavljenje koje je danas upravo 19.Januar otkucava sat ponoć i poželim jednu želju.Samo jednu da mu srce ponovo zakuca.Da oživi Sergej.Da nije umro zbog mene.
Nakon tačno deset sekundi njegova usta uzimaju dah.Nemoguće kažem više za sebe.Sama sam konstatovala smrt.
Okrenu se i pogleda u mene.
” Mi ne odustajemo”
Dok se sanitetlije okupljaju oko njega ja sam u šoku.
Odlučim ostati iako imam milion propuštenih od muža.I sad gasim telefon nek se brine malo.
Imam osjećaj tj.dužnost da moram biti ovde.
Dok stojim oslonjenja na zid i niko me ništa ne pita neko uzima pramen moje kose i miriši je kao zrak kojim diše.Trznem se jer je to Sergej.
Probam se odmaći, ali riječi me opijaju.To će biti naša pjesma zar ne moja “Junakinjo?”
Ja nisam junakinja podignem ruku sa neočekivaom hrabrošću očekujući da će znati o čemu je riječ.
Pokazujem desnu ruku sa crtom na dlanu znaš sigurno šta je ovo?
Testiram ga, oči mu se mršte i poprimaju tamniju boju .
Savez slabi uzim mi ruku i skuplja je u šaku kao da ne može gledati znak.
“Ja sam slabići i izdajnik.
E to sam JA.
Izdajnik roda ljudskog pa i Boga.”
Odlučno velim.
Ubijedićeš se u suprotno.Da ti nisi slaba nimalo.A uskoro ćeš i vidjeti moja krila da li želiš to ” Anđele”?
Kakva krila pobogu šta pričaš jel to savremeni ulet ja sam udana djevojka.
Opet mu se oči mršte jače ovog puta.
Uzima moju rukubi stavlja je na majicu preko leđa gdje povlači prstima mojim po urezanom oziljku po dužini.
Šire se kada ja želim.A dobio sam ih zavljujući tebu “Junački anđele”
I tad nestade…
Bolničar se pojavi pitajući me gdje je dečko zamuckivajući kažem popio mnogo sigurno pa otišao.
Današnja mladež…
