6. poglavlje
Dolazim kući kad me čeka on moj muž koji bi trebao biti pun ljubavi. Moj voljeni muž.
Hoda bos i sjetim se priča da samo demoni pa i Sotona hodaju bosi da bi bilo povezani sa Zemljom sa Paklom.
Ali odbacimo moj muž nije ono što sam pomislila. Ime onoga što se ne izriče mada meni znak svedno daje osjećaj nonšalantnosti.
Upamti Majo gdje tvoja lojalnost leži. Kome si odana na kraju. Dobro upamti.
Okrene se na stepenicama i ode u sobu. Sva razbijena od današnjeg dana odlučim se leći na kauč. Dok me iz sna budi melodija “Čekam junaka”, Čekam junaka”
Budim se uz tetak i izlazim na terasu da dođem malo sebi.
Đavo viče odi vamo nalijevo ha, zar ne?
Okrenem se i ugleda Sergeja sa krilima raširenim, nisi vjerovala je da?
Sergeje predivna su. Mogu li… Ne ne možeš nisi čista.
Ne sve dok imaš posla sa Satanom.
Shvaćaš zar ne, lojalnost i slično.
Zbunjena zinem.
“Svaki grešnik ima budućnost kao što svaki pravednim ima svoju prošlost upamti to.
Kad dođe momenat.
