2. poglavlje
Kao leptir bez krila. Kao muzika bez tona. Kao pjesma bez stiha. Kao osoba bez duše.
Kao avet.
To sam sada ja.
Atina.
Prvo mi se na fakultetu javio blaži oblik leukemije. Da bih uspjela ga prebolovati…
Uz pomoć Helene i Milene i moje porodice . A sad?
Karcinom dojke koji se vraća i vraća ponovo i ponovo iznova. Svaki put mi je teže. Kao kamen koji nosim na plećima.
A koji neće da ispadne jer nikom ne govorim. Ali svi čuju od nekog.Kao taj isti kamen koji mi struže leđa i guli kožu dok ulazim u pećinu da se sakrijem. Samo da me ne bi neko sažaljevao. Jer ako išta mrzim to je nužda za tuđom pomoći.
