ponekad mislim
da mi te je život dao slučajno
a onda se sjetim
kako si me držala
kao da ti je svemir pobjegao iz ruku
pa si ga morala uhvatiti prije nego padne
ti si svemir
i nikad ti nisam rekao
da te vidim
ne onu umornu
ne onu sa migrenom
ni onu što šuti
nego onu koja svaki dan
pokupi sitne komade sebe
kako bi napravila čovjeka od mene
ako ima nešto
beskonačno
onda si to ti
kako stojiš
u svakom mom danu
kao da si oduvijek tu
i kao da nikad nećeš otići
i da
znam da će jednom svijet utihnuti
pa će jedini trag biti ono što sam upamtio
zato pamtim sada
dok te još mogu dotaći riječju
dok mi srce nije samo
dok još imam kome šapnuti ono
što se šapuće jednom u životu
mama
što god postao
kakvu god titulu imao
što god promašio
nikad neću nadmašiti ono prvo
da sam tvoj sin
to je najveće što ću ikad biti
i da cijeli svijet bude naspram nas
ja ću biti na onoj strani gdje si ti
mama
danas ti samo vraćam ono
što si mi cijeli život darivala
mene
Predivno
🙂