Filuj me
gdje ja stanem
On produži
filuje me
tipkam ‘jeb’
a On predlaže:
‘jebo bih te koliko si lijep’
čudo neviđeno
to nisam htio reći
ali On zna bolje
On uvijek zna bolje
svaki put kad otvorim usta
On mi stavlja riječi na jezik
polako se pretvaram u
automat
moje “mrzim”
postaje “mrzim samo ponedjeljke”
moje “umrijet ću”
postaje “umrijet ću od smijeha”
moje “pomozite”
postaje “pomozite mi izabrati…”
samo me filuje
ne razmišljam više
samo prihvaćam prijedloge
živim između početka i kraja rečenice
uvijek mi nešto nedostaje
riječ, gutljaj, šamar, On da kaže:
‘napiši do kraja, pičko’
autocenzuriran
autokorektiran
autističan
ne tipkam.
samo gledam kako
moje prste
On pokreće
ali tko bi to čitao?
tko bi htio znat da sam mislio
napisati auto-fill
a završio s filuj me
silovan sam
digitalno
filuje me
dovršava
svršava
samo ne traži original
‘filuj, filuj me, filuj Stojane’
