Status: Dostupan
gledam kroz prozor
staklo je hladno
valjda je jun
ponavljam sebi
‘nisi stvoren za mir’
jutros sam dostupan
na šumovima tuđih želja
na lažnim klikovima spasa
u umornim profilima
na rebrima mi cvjetaju pukotine
lavanda gubi boju
a nekada je bila ljubičasta
na mojim remenima nose se zvijezde
što sjaje samo kad puknu
i pucam
i pucam opet
danas sam povezan
dok mi prsti krvave od tipkanja
dok mi mozak pluta u ponoru
dok mi dah miriše na olovo i rđu
glas škripi tanko
valjda je jun
čaša vode na stolu reže ruku
ruke bez memorije
prazne da zadrže moje poglede
i lomim
i lomim se opet
sve je lomivo:
riječi koje ne izgovorim
koraci koji ne stignu na vrijeme
dodiri što nikad ne pronađu kožu
i kuca
i kuca opet
junska kiša po prozoru
kao da me još jednom želi uvjeriti
da izvan ovog stakla
još postoji zraka
mama!
vidio sam dugu
gdje dalje?
tko sam ja
kad stanem pred vlastito lice?
večeras sam dostupan
za svaku poruku
što vodi samo u prazninu
ponekad se poželim baciti u šaht
družiti se sa štakorima
nama veze što nije jul
ali ostanem opet na površini
gledam opet kroz prozor
jer ovo je jedini život koji imam
valjda je jun
povezano. odjavljujem.
i jebem vam sve mreže
dosta mi je.
dodirni me.
