Razmišljam danima da nam je godišnjica danas. Velikih 19 godina kako smo zajedno. Dobila sam iz naše veze, nešto vrlo vrijedno i trajno. Nešto što bez tebe kao partnera ne bih mogla. Našoj vezi sam i ja doprinosila svojom lojalnošću i ispunjenjem obaveza i obećanja koja sam obećala i potpisala.
Ali, kako je jutro svanulo shvatih da godišnjica nije zapravo validna, jer smo se prije mjesec dana razišli. I potpisali papire o završetku veze.
Svjedoci naše veze (moje najdugotrajnije veze) su bili uz nas kad smo započinjali vezu. Stavili su potpis odmah uz naš i radovali se sa mnom. Radovali su se i kad smo je završili, jer smo se prijateljski razišli bez ikakvih neraščišćenih dugova jedno prema drugom, a da pri tome nismo njih opterećavali, a plod veze od 19 godina i njih veseli. Znaju koliko mi je bitan.
Ipak godišnjica izazva i neku sjetu, te želju da se opet sretnemo u nekim manjim zajedničkim akcijama i ciljevima. Nadam se da sam i ja tebi ostala u lijepoj uspomeni, te da ćeš mi izaći u susret kad opet namaštam neke prevelike želje. Uspješni smo u zajedničkim projektima.
Prvih 19 godina se zvalo Stambeni kredit, a slijedeći će biti Nenamjenski zajam (bez svjedoka/žiranata ovaj put, jer sam valjda nakon 19 godina stekla tvoje povjerenje). Opet ću samo od tebe i tvoje ekipe tražiti pomoć, jer vama vjerujem. Baš zbog toga odat ću vam namjenu nenamjenskog kredita. Spektakularno i daleko putovanje, jer sad imam svoj stan bez hipoteke, kojem se imam vratiti iz bilo kojeg kraja svijeta!
Mnogo smo dobar tim i ko zna šta ćemo još zajedno postići. Ti kreditnim kamatama koje plaćam, a ja što mi dadneš zajam kad zatreba za moje želje.
