Zašto ljudi kriju bolest? Naravno, ukoliko sakriti mogu.
Bolest, invaliditet, socijalna kategorija… Često vidimo da ljudi kriju. Ili bar pokušavaju sakriti. Mislila sam da je u pitanju stid, kao da je njihova krivica roditi se drugačije boje kože ili pogrešno posloženog dnk-a. Ne žele pričati o tome, ljute se ako se sazna… Ima i onih koji suprotno reaguju, pa im je to osnovna mantra i tema.
Nisu samo oni podijeljeni, već i okolina. Empatičari ne znaju kako reagovati na bilo koji ekstrem, pa ih na kraju izbjegavaju kako ne bi pogriješili. Oni koji se smatraju otvorenim, spremno im daju savjete i smjernice, čak i ako nikad nisu koračali u njihovom cipelama.
Sama sam bila zainteresovana za tu problematiku, pa je jedna od ideja diplomskog rada bila analiza aspekta života osoba s invaliditetom. Odustala sam, jer je ideja bila suviše osjetljiva. No, ideja je ostala u podsvijesti izgleda. I tako neobrađena me kopkala.
Kad dođe bolest, zajedno s njom i ide upoznavanje s oboljelim i tek se tada otvoriše krajnosti i nemogućnost zaključka. Neki se drži svoje krajnosti, a drugi su prigrlili mišljenje nove zajednice. Meni je postalo jasno da je tema preširoka i za doktorata, a kamo li diplomskog rada.
Ne mogu dati ni savjet, ni smjernice, a ni kritiku, ali moram reagovati na jedan mali segment velikog područja.
Vjerujem da vam je zbunjujuće, jer i sama sam takva. Ali, bolest, invaliditet, boja kože… nisu odobrenje da koristite bilo koga za pornografiju, makar ona bila beskrajno inspirativna i pozitivna. Osobe s invaliditetom nisu posebna vrsta i imaju pravo glasa da li biti inspiracija ili ne.
Ne, nisu heroji i borci samo jer rade. Možda samo moraju zarađivati za život?
Ne, nisu ni uzori što se školuju. Mnogi se školuju, jer vole određenu profesiju ili čak samo da dobiju bolje plaćen posao.
Ne, nisu iznimno uspješni što putuju, izlaze, druže se, zaljubljuju se, vode računa o izgledu čak i sa invaliditetom koji imaju. Normalni su ljudi i njihove želje su iste kao kod većine.
Da li im je teže ostvariti želje je njihov izbor i pravo da sami kažu ako žele. Niko nema pravo praviti od drugih porno zvijezdu, makar se ona zvala inspirativna pornografija. Nekultura može imati i lijep naziv, ali ipak nije lijepa.
