Upoznale su se slučajno na ulici. Jedna je čekala, a druga kasnila, jer je prvo kafu morala popiti.
Nakon upoznavanja je objasnila da je cijeli dan putovala, pa je kafa bila neophodna. Druga se složila da je kafa prioritet, te da će popiti čim dođe na posao iako kasni.
Sretnica koja je već popila kafu je objasnila da je prvi put u Sarajevu. Da je iz Palestine, ali da živi u Egiptu i radi na Američkom univerzitetu. Došla je u Sarajevo da pomogne kćerci da se smjesti prilikom promjene Univerziteta. Završila je jedan ciklus u Velikoj Britaniji, te nastavlja u Sarajevu.
Sugovornica je bila oduševljena takvim studijskim iskustvom, jer sama je studirala u gradu u kojem je rođena, pa je izostalo odlazak iz kuće, kao dio studijskog iskustva.
Izbor Sarajeva za kćerkin nastavak školovanja je bio i po savjetu majke, koja je provjeravala u Univerzitetskim krugovima ocijenu Univerziteta u Sarajevu. Izgleda da je ocjena bila dovoljno visoka da povjeri svoju kćerku Sarajevu.
Kćerka je došla, jednako umorna, pa su se razišle, ali domicilna se nastavila osmijehivati, jer je saznala nešto lijepo o svom gradu. Na dalekom istoku se zna za Sarajevo, ne zbog rata, Olimpijade, niskih cijena, korupcije ili bilo čega drugog, već zbog kvaliteta visokoškolske ustanove.
