“Suze su lekovite”, govorim sebi dok ustajem po još papira koji mi već grebe slanu kožu lica. Skidam i vraćam naočare više puta jer ne može se istovremeno pisati i plakati kad nosiš naočare, dovoljno je teško gledati kroz suze i bez dioptrije. Pritom, rekla bih da je još teže kada su to one ružičaste naočare. Da li vam je poznat osećaj kada vas realnost pogodi onda kada najmanje to očekujete? Onda kada ste već dali sve od sebe da ispunite svoje snove, tuđa očekivanja i sve to ukrojili u put kojim ste i dosad hodali kao po trnju? Niko ne kaže da nema gorih sudbina. Neki životi se ugase tako brzo da njihovi vlasnici ne stignu da udahnu nijedan dah a opet ima i onih koji dožive toliko da ne znaju koliko su preko veka prebacili ali svakome je svoja sudbina omiljena životna priča.
Sve male pobede stanu u jednu suzu kada konačno skinete ružičaste naočare i shvatite da morate sve ispočetka. Kada smo na početku života upijamo kao superupijajući sunđer, upijamo reči, pokrete, poglede, mimiku i izraze. Učimo brzinom svetlosti i žurimo, toliko žurimo da naučimo da govorimo, hodamo, vozimo bicikl, čitamo, pišemo, žurimo da naučimo strane jezike, da izaberemo poziv i zanimanje, žurimo da nađemo simpatiju, žurimo da volimo, da budemo povređeni i da povredimo. Žurimo i srljamo iz veze u vezu, iz S veličine u XL, pa opet u S, žurimo da upoznamo nove prijatelje, da promenimo poslove, gradove i automobile.
Prva svesna promena je kao kada zmija odbaci svoju staru kožu a nova još nije dovoljno snažna da odoli spoljašnjim uticajima. Neprijatno i neobično. Žulja te sopstveno telo, grebe te grlo i peku te oči. U dečijim godinama promena se dešava prirodno i spontano. Nikada ne bih rekla da će mi kasnije u životu promena teško pasti. Toliko sam od malih nogu išla iz promene u promenu da nisam ni primetila da mi je život satkan od hiljadu delova koji se ne uklapaju jedni sa drugima. Moja priroda se ne uklapa sa zanimanjem koje sam odabrala za sebe, moje potrebe se ne uklapaju sa mestom gde živim, moje želje se ne uklapaju sa mojim načinom života. Da, zaboravih da napomene da svesne promene proizlaze iz osećaja neprijatnosti u sopstvenoj koži. Poznato vam je to, zar ne? Prva svesna promena se dogodi onda kada prestaneš da menjaš stanove, ljude oko sebe, poslove, hobije. Onda kada imaš stabilne odnose sa malim krugom omiljenih ljudi, kada imaš stabilnu vezu sa svojim prirodnim okruženjem, stabilan posao, par ustaljenih ruta i kućne ljubimce koji u ljudskim godinama imaju skoro pa ceo vek. Zli jezici bi rekli da je to kolotečina i komforna zona. Dodaću da ne mora nužno sve što je stabilno u vašim životima da bude ono što i želite u tom trenutku, dovoljno je da vas ne čini nesrećnim.
Međutim, ne zavisi sve od vas u vašim životima. Apsurdno, zar ne? A toliko ste se trudili da steknete diplomu zanimanja za koje ste ubrzo potom shvatili da ne želite da se bavite ili to divno izvajano telo baš kada ste zatrudneli ili da dobijete posao koji vas je razočarao. Toliko ste vredno radili na tome da zaradite za odmor iz snova koji nije ispunio vaša očekivanja. Ovaj niz može da se nastavi u nedogled. I tako, dođete do spoznaje da veći deo vašeg života ne zavisi od toga što vi mislite da imate kontrolu nad njim. Vaš život zavisi od života ostalih ljudi sa kojima ste blisko povezani. Zavisi od osoba iz vaše porodice, vaše zajednice, iz vašeg kolektiva, od osoba koje glasaju na istim izborima kao i vi, zavisi od onih koji su najglasniji ali ne i najpametniji, od onih koji se najviše plaše promena. Da li ste već došli do epiloga?
Prva svesna promena se dešava onda kada shvatite da morate da promenite sebe i okruženje u kojem živite tako da vas ono što je stabilno u vašim životima čini i srećnim. Da, neprijatno je, oči peku, glas drhti, svaka pora vam diše istovremeno dok vam se spušta jeza niz kičmu. Neobično je što gledate realnost po prvi put kao crno-belu sliku i vidite da tu gde ste sad – više nema mesta za vas. Nepoželjni ste osvešćeni i neukalupljeni. To je ta realnost koja vam govori da morate sve ispočetka ali ovog puta kroz svesnu promenu po svom nahođenju. Biće teško, biće neprijatno, neobično, tužno, naporno. Biće najteže dosad jer ste odrasli i osvešćeni.
Prva svesna promena je ona kroz koju tražite pravog sebe dok tražite novu adresu, posao i prijatelje. Dok učite nov jezik, o novoj kulturi, klimi i ljudima. Dok učite o sebi. Prva svesna promena je i najdragocenija.
Ova priča je trebala biti priča o opraštanju, napuštanju svega poznatog zarad ideje o boljem, napuštanju temelja života na kojima stojimo, o tom srceparajućem osećaju koji je prisutan svaki put kada pomislite na ono što je moglo biti kada bi imali apsolutnu kontrolu nad svojim životima bez uticaja drugih. Međutim, to nije slučaj. Apsolutna kontrola je zabluda, kao i mantra da je svuda isto, i zato obrišite suze i zakoračite u neprijatno.




Predivna priča bravo Sandra. Sve rečeno kroz priču. 😘
Hvala! 😊🙌