Bježe od vlasnika, a krivcima se smatraju lopovi ili neodgovorni pojedinci?
Bježe od požara izazvanog od strane zločinaca i/ili neodgovornih vlasti.
Bježe ili idu svojim ljudima? Nekad viču s polica knjižara da su pravi poklon kupcu ili nekom koga žele obradovati. Iskoriste kupce, neodgovorne ili zločaste ljude da proputuju svijetom i vremenom. Stignu u prave ruke za koje su pisane, a da ni autor ni čitatelj nisu znali da su stvoreni jedni za druge.
Digitalne verzije putuju aplikacijama i memorijama raznih uređaja.
Kad izgubimo knjigu, zapravo je morala osloboditi mjesto novoj knjizi, a stara je morala otići nekom novom.
Možda bi bilo dobro, umjesto imena vlasnika na prvoj ili zadnjoj stranici, napisati poruku novom vlasniku. Poruku, koja će opisati šta ta knjiga može otkriti ili u kojoj će naći veću istinu.
Ako poruka bude prava i efektna, možda loši ljudi pročitaju knjigu i postanu za par priča bolji.

P. S. Priča je nastala u noći nakon potpisivanja peticije za vraćanje nacionalne biblioteke u Vijećnicu. Požara u kojem je stradala Vijećnica se sjećam, ali i utiska da je bolje knjige da gore nego ljudi, kao i šoka šta su im knjige radile, jer nisu bile naoružane. S druge strane, par decenija kasnije nisam obnovila članstvo u lokalnoj biblioteci, a ni otišla u Nacionalnu biblioteku u izbjeglištvu. A ipak sam dobila poziv da potpišem peticiju i potpisala. Ostavila sam utisak da mi vrijedi poslati i bila sam polaskana. Iako nemam istinska prava da branim knjige i njihov dom. Bar nemam još uvijek. Morat ću se još potruditi da objasnim snažne razloge zašto je Vijećnica zaslužila to. Ako razlozi budu jaki, branit ćemo je možda jače u budućnosti.