2. poglavlje
Nisam ti rekla, shvatih sad, dok sam pregledala već ispisane beleške, da su moje najveće dve ljubavi, pre Franciska, naše dece, a kasnije i unučadi, bili i ostali konji i knjige. Iskreno se nadam, mili ili mila moja, da i ti, ko god da jesi, isto tako voliš čitati, kao što sam to, nekada, dok sam dete i devojčurak još bila i vremena na pretek imala, ja činila.
Jer, što više čitaš, više znaš.
A, što više znaš, više spoznaješ i razumeš svet i ljude, oko sebe i, u sebi.
Samim tim, manje su šanse da se u tvom srcu nastani i proklija seme zla, ljubomore, zavisti, pohlepe i nemira, od onih, da se tamo nađe taman toliko ljubavi, poštovanja, samopouzdanja, radosti i mira da se može proživeti čitav jedan životni vek, onako, kako to, jednom božijem biću, kakvo je čovek, priliči.
Naravno, sve gore napisano i izrečeno, zavisi samo od jedne stvari – perspektive, iz koje čovek odabere da posmatra ovozemaljski život i svet.
Dobro upamti ovo, mali ili mala moja. Znam da nije lako, ali ovaj izbor će na kraju svakog dana, dok živiš, dišeš i postojiš, biti samo na tebi, zato dobro pazi šta i kako posmatraš i činiš.
,,A, ako ne želiš tako da živiš?”
I, to je u redu, izbor je, opet, ostavljen tebi…
Sa druge strane, meni ne preostaje ništa drugo, nego da se nadam, da si do sada već imao ili imala prilike, da iskusiš neraskidivu vrstu povezanosti sa nekom životinjom, možda čak i više njih, jer, to je, po mom mišljenju, jedan od znakova, jedan od božijih blagoslova, darova za tvoje dobro srce i neiskvaranu dušu.
I nadam se, oh…
Iskreno se nadam, da je ta povezanost bila ili jeste bar upola duboka i snažna, u odnosu na onu, koju sam ja imala prilike da iskusim sa svojom kobilom Senom, za života.
Sena je bila ždrebe, koje je oždrebila omiljena kobila mog oca, otprilike mesec dana, nakon što sam ja napunila dve godine života.
Sa mnom je prolazila, sve one najlepše, najsrećnije, ali i najtužnije i najusamljenije, trenutke, od perioda, mog najranijeg detinjstva, preko sazrevanja, do konačnog, definitivnog odrastanja.
I, žao mi je…
Oh…
Tako mi je žao, što je, prilikom odlaska iz roditeljske kuće, nisam povela sa sobom…




Kad će biti nastavak?
To, još uvek ne znam ni ja precizno. U toku svakog meseca biće sigurno bar po jedno poglavlje. Hvala što čitate!
Prelepa priča…
Zahvaljujem!