Dijaspora

Jutros u prolazu čuh žaljenje na povećanu gužvu u prevozu, kao i brzi odgovor “Dijaspora došla” kao logičan odgovor na sve probleme u kraju. Nemam klasične porodične “dijaspore”, već SAMO prijatelje koji više ne žive na Balkanu.

Oni kojima porodica dolazi redovno ne priznaju moje iskustvo upravo zbog toga. Nemam prava žalbe na gužvu u kući, na troškove kuhanja, nespavanje i stalne izlaske. Drugi se raduju, naročito djeci koja dolaze. Zajednička je svima žal nakon posjete i pohvala zbog poklona koji dobiju.

Priznajem da nemam takva iskustva, ali zato igram rijetku igru sa svojim prijateljima iz dijaspore. Priču nastavljamo godinu kasnije kao da se nikad rastali nismo. Ali s vremenom smo počeli s mojom pitalicom šta im se čini drugačijim u gradu. Oni su jedno od rijetkih koji pohvale novi neboder, putni pravac, svjetske brendove, dotjerane i dobrodržeće poznanike… Lijepo je čuti da se mijenjamo ipak na bolje bez opaski da je sve bilo presporo, preskupo, i sve pre… negativno obojeno. Dijaspora mi skrene pažnju na lijepe promjene, koje lokalci kritikuju (većinom opravdano) i bez lijepog zaključka.

Za naciju koji ima čitav repertoar poslovica iz kategorije “strpljen-spašen” izgleda da nismo strpljivi. Kvalitet, koji je dijaspora u uređenom svijetu ipak zadržala. Možda “moja” dijaspora malo odudara, ali probajte igru sa svojom. Možda vam se svima svidi.