Kako je stigao u naše krajeve, Temu je osvojio sve. Osvojio je kuće, urede, ali i ulice, jer dostava Temu paketa sa svojim vozilima je češća od dostavnih vozila trgovina, Glova i Korpe.
Razlog je jasan, jer cijena diktira sve. Konzumerizam je odahnuo nakon udara neradne nedjelje i povećane inflacije. Ako se ne može nedjelja provoditi bezbrižno u tržnom centru, bar se mogu tokom sedmice kupovati drangulije najrazličitije.
Ovaj tekst nije o uticaju i odgovornosti prema lokalnoj ekonomiji, jer to će eksperti reći (nadamo se da će biti uvjerljivi). Pisati mogu samo o uticaju na jedinu kupovinu koju sam voljela, kupovinu poklona.
Upitah za mjesto kupovine provjerene kupoholičare. Pitala sam za jedan poklon (odrasla osoba), pa za drugi (malo dijete), a potom i za treći (veće dijete)… Svaki put mi rekoše da je najbolje naručiti preko Temu-a. Snobovski dio moje ličnosti ne može zamisliti kupovinu ogrlice na taj način, a još manje dječije igračke. Djeca su nježna i trebaju biti čuvana u pamuku (kako mi decenijama svi objašnjavaju). Ne mogu, a ni neću zamišljati kuda sve Temu putuje i šta ga sve dotakne. Ipak, vrlo moguće je da su higijenske mjere bolje u putu prema gradu nego u njemu. U gradu u kojem se pojavila leptospiroza, a MRSA se iz bolnice ne može deložirati već decenijama. Ali, oduprijeh se za kupovinu poklona s Temua.
Kao prvi poklon sam odabrala savjetovanje u lokalnoj ordinaciji i baš sam zadovoljna bila, ali izvjesno je da će Chat GPT zapravo napisati izvještaj.
Drugi poklon je bio sat kupljen u renomiranoj i staroj knjižari, ali kad su upakovali, vidjeh da je kutija ispisana kineskim alfabetom (cijena nije bila Temu, nego lokalna). Sreća, pa su bar brojevi na satu isti i nama razumljivi.
Treći sam kupila od lokalne umjetnice, koja je kreirala medvjedića kakvog sam željela i sjajan je ispao. Sigurno je medvjedić najneorginalniji poklon djetetu, ali ovaj je bio najautentičniji od svih poklona posljednjeg mjeseca (što slavljeniku i ne znači ništa, ali…).
I da ne bude nesporazuma, kupila sam sebi nešto preko Temua. Ruksak za kabinski prtljag u low cost avio kompaniji, jer inflacija me pobijedila za vlastite kupovne potrebe. A za kupovinu poklona ću se nastaviti boriti s vjetrenjačama bar još malo.
Neka moja odluka je da ne kupujem tamo. Prosto su mi prenapadni, idu mi na živce i odraz su svega što ne volim inače u ovom svijetu. A svakako se i trudim kupovati svega manje. Samo neophodno. I da, svakako volim unikatne radove, lokalne biznise i umjetnike, to podržavam uvijek i koliko god mogu.
Hvala što nisam totalna manjina 😎
Hvala na čitanju i razumijevanju nepopularnog stava!