Bio je to lagan zadatak, a uniformisanih policajaca jednak broj kao i broj svjedoka. Našalili su se što su dočekali i takvo čudo i razmišljali kako da se rasporede, prema polu, dobi ili autu koje su svjedoci vozili i skoro uništili.
Najstariji policajac je odabrao svjedoka koji je imao najviše povrijeda, pa je tako sada stajao u stanici s dvije prilično beskorisne štake. Nije se znao služiti sa štakama, pa je policajac čekao dok ga je supruga (drugi ženski svjedok) uvela konačno u prostoriju za davanje izjave. Povrijeđeni čovjek se zvao Pero i kad je sjeo konačno, odmahnuo je rukom da žena izađe. Policajac je gledao scenu i šapnuo kolegi “Ako je vozio kao što se štakama služi, dobro nije i mrtvih bilo” i ušao u sobu. Upitao je svjedoka prvo kako je, a potom i ne saslušavši odgovor upitao Peru “Čega se sjećate?”. Sjećao se svega, a jedva je čekao priliku da optuži automehaničara. Automehaničar je bio kriv, Pero je to jasno znao. Pitanje policajca da li je automehaničar vozio, dodatno iznervira Peru. Njegova krivica je bila što je obrađivao Perinu ženu, a ne kako je vozio. Sad je policajac bio još zbunjeniji, a Pero još ljući zbog njegove gluposti. Stariji policajac je rekao Peri da ide kući, a da ujutro dođe da potpiše zapisnik. Pero je dobacio za policajcem i da je automehaničar skup.
Perina žena je i sama bila ljuta kad je Pero istjerao, pa je mladom policajcu brzo rekla da se Pero ljuti zbog štaka. Nije mu odmah rekla, ali jeste vrlo brzo da je ljuta zbog druge mlade žene, koja je samo sjedila umjesto da pomogne Peri. Nebitno je bilo što je Perina žena krupnija i jača od mlade djevojke. Trebala je pomoći, jer je ona bila kriva za sve. Mladi policajac je zapisao koga Perina žena okrivljuje, ali je upitao u kojem je autu bila djevojka i s kim. Perina žena je odbrusila “pa u prvom, i bila je sama. Nije htjela Peri donijeti punjač za mobitel, pa je morao voziti za njom. Čak nije htjela ni stati i parkirati, a znala je da Pero ne voli da ganja bilo koga. Još manje voli da troši gorivo”. Na pitanje u kakvom odnosu su s mladom ženom, Perina žena je prosiktala da je mlada žena njegova švalerka. Mladi policajac je pomislio kako nije vidio u izvještaju Hitne pomoći da je Perina žena imala potres mozga ili neurološke smetnje usljed saobraćajne nesreće, pa je poslao kući računajući da će do ujutro s kolegama pripremiti izjavu koju će ona sutradan doći potpisati. Dobacila mu je da smire majstora, ali i urazume Peru da pošteno plati majstora.
S Perinom švalerkom je razgovarao policajac srednjih godina, oženjen, porodičan čovjek, ali je volio sebe kolegama predstavljati kao zavodnik. Nisu uglavnom vjerovali u njegove zavodničke priče, ali ih je nasmijalo što je tražio da upravo on uzima izjavu od mlađe i zgodnije žene. Pokušao je impresionirati svojim iskustvom policijskim, ali se činilo da ga i ne sluša, već samo nestrpljivo gleda na sat. Na pitanje zna li ostale svjedoke, rekla je da zna Peru, a da su drugo dvoje izgleda neke “Perine budale”. Pero joj je bio ovosedmični ljubavnik, ali joj je ekspresno dosadio. Nije shvatao dosadu koju joj je stvarao iako mu je jasno rekla kad ga je odvukla automehaničaru, pa je umjesto da sačeka popravak, sjeo u svoje pokvareno auto i krenuo za njom manje ekspresno. Njeno auto je srećom bilo bolje i brže, ali nedugo nakon što je kući došla čula udes i vidjela da Perino auto gori, a da mu je pomogao automehaničar i ona žena iz hodnika. Na pitanje policajca zna li da mu je ta žena supruga, samo je slegla ramenima. Policajac pomisli kako Pero ima sve, te da nije smotan kako se čini. Nemoguće da jeste kad ima ženu, švalerku i automehaničara koji mu održava auto. U vremena kad je bilo kojeg majstora teško naći.
Automehaničara je za izjavu ispitivala policajka. Nadmudrila je svoje kolege, jer je znala da iako će svi u sistemu imati njegov broj, nju će jedinu upamtiti. Pamte se oni koji ispituju. Na pitanje u kojem je autu on bio, rekao je da je bio u posljednjem autu s Perinom ženom. Na pitanje zašto su bili u trećem autu u tom trenutku rekao je “Održavam Peri i auto i ženu duže vrijeme. U auto sam sjeo, jer imam dušu. Znao sam ulje u kočnicama nije promijenjeno, jer nije htio da plati ulje. Znao je i Pero, ali on je budala krenuo za švalerkom. Jeste da je baš mlada i zgodna, a njeno auto odlično i dobro servisirano što ja kao profesionalac odmah vidim.” Policajka je pokušala sakriti zbunjenost novim pitanjem otkud Perina žena u autu odgovor je bio još čudniji. “Bila je kod mene na redovnom servisu, što žena u njenim godinama mora pored muža poput Pere. Njen muž ne zna brinuti ni o autu ni o svojoj ženi, a stalno se ljuti zbog mojih cijena. Istina je zapravo da mu naplaćujem možda ponekad više za auto, ali za ženu nisam nikad. Ne dam svoj obraz.” Nakon ovog odgovora, policajka mu reče da sutra dođe potpisati izjavu i izađe sa sabere misli.
Policajci su se našli u kuhinji i gotovo uglas rekoše “A budale svjedoka kod mene!”. U isto vrijeme su počeli objašnjavati jedno drugom zašto im je čudan intervju s osobom A, B, C ili D. Niko od njih se nije htio povući u prepirci, jer su vjerovali svako za sebe da su najgore prošli sa svjedokom. Prepirka je potrajala dugo i bučno, pa nisu ni vidjeli kad su svjedoci krenuli kućama. Ne znaju ni čime su otišli niti ko je s kim i gdje krenuo.
Sutradan su svjedoci bili zbunjeni, kad ih je dočekao izvještaj na portirnici, na kojem je samo kratko napisan zaključak uzroka nesreće: PERO JE ŠKRTICA!!!
