1. poglavlje
U sjećanju na jednu Atinu.
“Po istinitoj priči.”
Nekad za dobro djelo nije dovoljan ni uzrok ni potreba, već samo dobra volja.”
Nepoznat autor.
Period feminizma u mom životu.
Bili su to najljepši dani studiranja u Beogradu srpskog jezika.
I pohađanje časova o feminizmu. Tamo sam pronašla puno poznanica istomišljenica. Ali nikad nijedna mi nije postala prava prijateljica. Ne znam zašto, ali tako je ispalo. Moje prave drugarice su Helena i Milena isti su smjer kao i ja. A moje ime je Atina. Tada sam u studentskim danima mislila da sam napredna i da je feminizma sve u mom životu. Sada mnogo godina kasnije vidim da je to bila greška. Da ne to omelo u tadašnjim simpatijama, budućim vezama, ljubavi i partnerima. Ali šta je tu je sad. Uostalom to ni nije jedini razlog.
