1. poglavlje
Kao što je rekao Lao Tzu:
“Poznavati druge je intelegencija; poznavati sebe je prava mudrost.”
Pomalo hvalisavo onda tebi čitaoče moram poručiti da sam ja natprosječne inteligencije. Sav svoj život ispuni čitanjem: knjiga, pismenih sastava na razne teme koje moja oštroumnost stvori, stripova, prikrivenih filmskih poruka, pisama i poruka i na kraju, možda i najvažnije od svega, ljudi. Jednim izmjenjenim pogledom sa njima sam pred očima stvarao besprijekorno tačnu sliku o njima, a sa par razgovora su njihove skrivene namjere postajale jasne. Iz nekog razloga su svi uživali u mom prisustvu, iako ne bih rekao da sam pretjerano druželjubiv, mislim, sigurno nisam. Ali vidiš da sam mudar, kako ja poznajem samog sebe. Introvertan sam i nejasan, iskreno govoreći i kapriciozan. Šta je to u meni tako privlačno da svakog obuzme nepodnošljiva vrelina koja ne hladi sve dok mi se ne približe? S druge strane, opet, može se postaviti i drugo, ono vjerovatno bolnije, pitanje: Šta je to u meni tako odbojno da svakako svako na kraju i ode? Šta je uopšte bol? Kako se razlikuje fizička od psihičke? A kako to da se jedna može odraziti na ovu drugu? Kako je kad prestaneš osjećati bol? Dobro, barem na to zadnje imam odgovor do kog sam došao nesvjesno i nespremno. Problem s mudrosti je taj što je mnogi ne shvataju i što moj odgovor nije uvažen u širim, a ni u užim krugovima. Na kraju krajeva nije ni bitno pošto nikada nisam mario za odobravanje od strane drugih ljudi, češće na nižoj intelektualnoj razini. Poznavanje samog sebe i jeste pamet pošto to znači i tišinu kada se pokrene tema u kojoj ne bi bio adekvatan sagovornik zbog svog manjka znanja. Uvijek sam znao ono što ne znam i prepuštao drugima riječ. Sve sam upijao poput spužve. Samo sam slušao i upijao znanje, koje sam kasnije proširivao ukoliko me je, naravno, nešto posticalo na to. Volio bih se opisati kao lijenog i često sam neuspješno pokušavao o sebi zboriti na taj način, ali to mi je ostala samo još jedna neispunjena želja. Zato je i neispunjena, jer je ostala samo želja, a da se ikada pretvorila u cilj, on bi zasigurno bio ostvaren. Ja nisam lovac na snove, ja sam samo svoje ciljeve postavljao realno i nisam dao da mi se zamagle naočare realnosti. Tanka je granica između realnosti i iluzije. Čas sam živio jedno, čas sam živio drugo.
