Evo me, tu sam sad. U usjecima planina,
U naborima kotlina,
U gradu kojem se radujem.
Evo me. Tu sam sad.
U susretu kojem hrlim,
Ljudima koje grlim,
Ulici u kojoj više ne stanujem.
Evo me, tu sam sad.
Osjećam lica, vidim sreću,
Kap sam koja se vratila rijeci.
Pliva i Vrbas vodopadom plješću:
Sad si tu, s nama poteci!
Borovi zovu da haljine njišem,
Da vazdazeleno s njima mirišem.
Osjetih počasti što dade mi grad.
U očevom stanu, u majčinom dlanu.
Evo me. Tu sam sad.
Ella Bojčetić
