19. poglavlje
Nakon 4 godine.
Poleti, nedaj se moj sokole.
Došla sam ti Hektore. Iako ne mogu suzbiti suze, znam da ne voliš kad plačem.
Želim da razgovaramo da ti kažem novosti.
Iako ležiš tu pod zemljom spasivši moj život znaš da kod kuće me čeka prelijepa djevojčica naša. Plod naše ljubavi.
Raširi krila nek se otvore.
Želim ti takođe reći da idemo u rat troje nas što je preživjeli. Okrenem pogled ka Ivanu i Izabel, koji su sada par i vjenčani su.
Kad si gore vidiš najbolje šta i kako je,
Rat kojim će „Out of Line završiti u vatri kakvom su htjeli da mi izgorimo.
Poleti sokole moj najviše, kad voliš tad si Bogu najbliže.
Sve se prašta sve se preboli dok ima ljubavi.“
Milica Jokić Sokole.
Dok je u pozadini pustila pjesmu, ljubi sliku na njegovom spomeniku i ostavlja jednu crnu ružu.
Doviđenja ljubavi moja.
Do sledećeg puta.
