11. poglavlje
Zbunjena što zove moje ime, prodam ga, ali u početku ne reaguje. Kad otvori oči nije budan već mjesečari. Uhvati me i privuče sebi. “Spasi me, govori,spasi me moja porculanska lutko.”
Počinje drhtati prepanem se ga uopšte buditi u tom stanju.Kada se se on okrene i poklopi me svojim tijelom.
Tako smo ostali do zore. On je jecao, a ja sam ga tješila kao malo dijete.
Ujutru se budim i vidim da me Hektor posmatra:” Jecao si i plakao ko mala beba pa sam došla da te probudim. A ti si me onda zarobio blokiravši mi prolaz.
Porculanska lutka je došla ka meni.
Konačno.
