3. poglavlje
Dok se vraćam ujedno i nasmijana jer me Ivan oraspoložio, ali nisam mogla podijeliti teret sa njim. Tužna sam zbog brata…
Sve više i više je bio opsjednut pobjedom pre ulaska. Ali kad je čuo pravila skroz se uznemirio.
Zamišljena tako,čujem ih da se smiju. Ovaj put znam da to nije moja nesigurnost i bolest da ne umišljam.
Već ih vidim to je zloglasni Hektor visok 2 m.
Tijela kao bog,pretenduju ga na kladionicama za pobjednika.
Već ima neku trebu uhvatio je da iskoristi.
Hej, porculanska lutko. Nazvati me tako zbog mog tena. Kako drsko.
„Pridruži nam se.“
Imam preča posla pomisli. Rekoh, hvala, ne.
Ostali su se smijati. „A on je povikao:“Stidljiva porculanska Lutka.
