S obzirom na to da ste završili ,,Fakultet političkih nauka” i bavite se muzikom, zanima nas odakle se u Vama pojavila želja za pisanjem.
Želja za pisanjem se kod mene pojavila još u srednjoj školi, ona je bila i ostala prva iskra kreativnosti u meni. Verovatno je nastala iz potrebe da pisanjem smirim, razumem i procesuiram uzburkan i težak tinejdžerski period i sam proces bolnog odrastanja. S obzirom na to da mi je to pomagalo i pomaže i dan – danas, čvrsto se držim te svoje skoro pa terapeutske aktivnosti. Samim tim procesom lakše mi je da podnesem, razumem i preživim svet u meni i oko mene. Kasnije je došla muzika. Pisana reč je moja prva miljenica i tako će ostati. Jedna od mana kojih sam vrlo svesna je da stavljam tekst u prvi plan u odnosu na muziku, a trebalo bi da je pola – pola. Radim na tome da ih izjednačim, nekad uspem, nekad ne.
Značaj koji pridajete svom književnom izražavanju primetan je u pesmi ,,Vatrogasci te neće spasiti, jer sam im ja rekla”. Nameće se logično pitanje. Šta za Vas predstavlja poezija?
Poezija je meni spasila život. Ona je sila, središte moje kreacije. Zahvaljujući poeziji razvila sam maštovitost, empatiju; čak me je naučila i disciplini, jer pisanje je neka vrsta treniranja.
U Vašoj zbirci pesama ,,Između dve vatre” ima dosta neslaganja, opozicija, tužnih tonova. Molim Vas, navedite neke od motiva koji čine okosnicu pomenute zbirke.
Ta zbirka od 16 pesama je uvid u pesme koje pišem, a da nisu nužno za muziku; poezija koja pretenduje da je sama sebi svrha. Pesme u toj zbirci su dosta ogoljenije, predstavljam se ranjivom i pišem o stvarima i stanjima koje me muče. Kroz tu poeziju se jadam svojoj publici, to mi pomaže da prebrodim krize i da se povežem sa drugim ljudima koji prolaze kroz slične emocije.
Koja je uloga upotrebe slenga u Vašim pesmama?
Volim sleng i nemam problem da ga koristim u pisanju. Više ga ima u mojim rep pesmama nego u poeziji, što je normalno. Sleng daje poseban šmek, odaje odakle neko dolazi. Pomoću slenga lako nekog možeš da nađeš na mapi. To jeste stvar ličnog identiteta. Naravno, postoje
pesme, tj. poezija u kojoj ne bi trebalo da se koristi sleng, ali to je već stvar ličnog afiniteta.
Iz kog / kojih razloga je izostavljena interpunkcija u Vašoj poeziji?
Iskreno, ne znam, ali hvala na pitanju. Porazmisliću o tome, za sada nemam odgovor.
Kako biste formulisali Vaš stil pisanja imajući u vidu sopstveni književni identitet, kao i poruke koje ostavljate čitaocima na tumačenje?
Formulacijama takve vrste bi trebalo da se bave književni kritičari. Što se tiče poruka, one su više ispovesti mojih emotivnih stanja, za razliku od pesama za muziku, takozvanih primenjenih pesama. Moja
poezija ima malo sofisticiraniju notu, bavim se više nijansama unutar samog svog bića, tako da su poruke vrlo intimne.
Koja knjiga ili književnik Vas ne ostavlja ravnodušnom?
Peljevin, Valjarević, Ivan Nastović kao naučnik; on ima savršenu dozu pedagoškog u sebi. Kada piše svoje naučne knjige, radi to tako da i laici mogu da čitaju. To je dar. Preporučujem njegovu knjigu o snovima ,,Psihologija snova i njihovo tumačenje”.
Šta mislite o uticaju koji je književnost nekada imala, a koja je njena funkcija danas? Da li se nešto promenilo u tom pogledu?
Književnost se pokazala rezistentna na rapidno menjanje sveta kakvog poznajemo. Ljudski rod će uvek voleti da priča i da sluša, tj. čita priče; to se neće nikad promeniti. Iz te ljudske potrebe je nastala magija umetnosti.
Kakvo je Vaše mišljenje o onlajn platformi Bookche kao književno – umetničkog fenomena u kulturnoj sredini savremenog društva?
Pojava platforme Bookche je odraz potrebe, tj. tražnje da se zajednica ljubitelja pisane reči nekako poveže online. Bookche nudi mogućnost izdavanja poezije i proze, raznovrsnost autorki i autora; omogućava lakši I brži način objavljivanja književnih dela od klasičnih formi izdavaštva. Smatram da je jako značajna za doprinos našoj književnoj sceni.
Intervju pripremila: Milena Lukić
